Vrste zakonodavstva EU-a

Primarno zakonodavstvo: Ugovori EU-a

Sva djelovanja EU-a temelje se na Ugovorima. Tim se obvezujućim sporazumima među državama članicama EU-a, posebno Ugovorom iz Rima i Ugovorom iz Maastrichta, utvrđuju ciljevi Europske unije, pravila za institucije EU-a, način donošenja odluka i odnosi između EU-a i država članica.

Ugovori su polazište za zakonodavstvo EU-a, zbog čega se nazivaju primarnim zakonodavstvom. EU može donositi propise samo u onim područjima politike u kojima su ga Ugovorima EU-a ovlastile države članice. To je poznato kao načelo dodjeljivanja.

O Ugovorima pregovaraju i postižu dogovor sve države članice EU-a i oni se ratificiraju u nacionalnim parlamentima, nakon čega katkad slijedi referendum. Ugovori EU-a s vremenom su izmijenjeni kako bi se obuhvatile nove države članice, reformirale institucije EU-a i dodijelila EU-u nova područja nadležnosti.

• Ugovori EU-a
• Revizija ugovora EU-a
• Područja djelovanja EU-a

Zakonodavni akti sekundarnog zakonodavstva

Pravni korpus koji proizlazi iz načela i ciljeva Ugovora poznat je kao sekundarno zakonodavstvo. To uključuje zakonodavne i nezakonodavne akte.

Zakonodavni akti su odluke koje se donose u skladu s (redovnim ili posebnim) zakonodavnim postupcima utvrđenima u Ugovorima EU-a.

Trenutačno postoji pet vrsta zakonodavnih akata, a to su uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja.