EUROPSKA KOMISIJA

Strasbourg, 8.3.2022.

COM(2022) 105 final

2022/0066(COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

{SEC(2022) 150 final} - {SWD(2022) 60 final} - {SWD(2022) 61 final} - {SWD(2022) 62 final} - {SWD(2022) 63 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi prijedloga

Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji predmet su kaznenog prava, kršenje ljudskih prava i oblici diskriminacije. Njihovo suzbijanje dio je djelovanja Europske komisije za zaštitu temeljnih vrijednosti EU-a i osiguravanje poštovanja Povelje EU-a o temeljnim pravima 2 .

•Ciljevi prijedloga

Ovaj Prijedlog ima za cilj sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti i puno uživanje temeljnih prava unutar Unije, uključujući pravo na jednak tretman i nediskriminaciju između žena i muškaraca. Prijedlog tako pridonosi uspostavi područja slobode, sigurnosti i pravde (glava V. UFEU-a). Radi postizanja tih ciljeva, prijedlogom se:

·povećava učinkovitost postojećih pravnih instrumenata EU-a za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

·stvara uzlazna konvergencija i popunjavaju praznine u području zaštite, pristupa pravosuđu, potpore, prevencije, koordinacije i suradnje, a

·usklađuje pravo EU-a s utvrđenim međunarodnim standardima.

Prijedlogom se kriminaliziraju određeni oblici nasilja koji nerazmjerno utječu na žene te se osnažuju prava žrtava, primjenjujući postojeće pravne osnove kako je utvrđeno u članku 82. stavku 2. i članku 83. stavku 1. UFEU-a. Time se osigurava učinkovit kazneni progon takvih kaznenih djela i pridonosi iskorjenjivanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te boljoj potpori i zaštiti žrtava. Povećanjem povjerenja u pravosudne sustave drugih država članica pridonijet će se uzajamnom priznavanju presuda i odluka u kaznenim stvarima i poboljšati pravosudna suradnja u kaznenim stvarima.

Važna referentna točka za prijedlog jest Konvencija Vijeća Europe iz 2014. o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Istanbulska konvencija”) 10 . Istanbulska konvencija najopsežniji je međunarodni okvir za sveobuhvatno suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Ovim se Prijedlogom nastoje postići ciljevi Konvencije u nadležnosti EU-a dopunjavanjem postojeće pravne stečevine EU-a i nacionalnog zakonodavstva država članica u područjima obuhvaćenima Konvencijom. Potreba za djelovanjem javlja se i u državama članicama koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju i u onima koje nisu 11 . Pripremnim radom utvrđena je potreba za djelovanjem u područjima pristupa pravosuđu, uključujući minimalna pravila o definicijama i sankcijama koje se odnose na određena kaznena djela, prava i zaštitu žrtava u vezi s kaznenim postupcima, specijaliziranu potporu žrtvama, sprečavanje takvog nasilja i jačanje bolje koordinacije i suradnje na razini EU-a te na nacionalnoj razini. Mjerodavni standardi EU-a rascjepkani su u nekoliko pravnih instrumenata i nisu doveli do učinkovitog praćenja i provedbe. Iako je djelovanje na nacionalnoj razini uglavnom potaknuto Istanbulskom konvencijom, praćenje provedbe Konvencije 12 pokazuje da nedostaci i dalje postoje. S obzirom na način na koji su se nasilje nad ženama i nasilje u obitelji razvijali u proteklim desetljećima, nije vjerojatno da će se te vrste kaznenih djela znatno smanjiti bez dodatnog djelovanja EU-a.

Osim toga, ovim se Prijedlogom uzimaju u obzir nedavne pojave kao što je nasilje nad ženama na internetu, koje nije posebno obuhvaćeno Istanbulskom konvencijom. Nasilje na internetu u porastu je zbog upotrebe interneta i informatičkih alata. Često je riječ o produžetku nasilja koje žrtve trpe izvan mreže. Unatoč širokoj raširenosti nasilja na internetu, regulativa je dosad bila vrlo rascjepkana te su utvrđeni znatni pravni nedostaci i na razini EU-a i na razini država članica.

Trenutačno se nijedan konkretan zakonodavni akt EU-a ne bavi nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji na sveobuhvatan način. Ova će Direktiva biti prvi akt koji se posebno bavi ovom vrstom nasilja. Mjere se temelje na preporukama Skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) 13 , neovisnog stručnog tijela odgovornog za praćenje provedbe Istanbulske konvencije. U njima se uzimaju u obzir i preporuke međunarodnih stručnjaka i tijela u tom području, među ostalim pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, te njihova promišljanja o međunarodno prihvaćenim dobrim praksama u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ciljanim mjerama za kaznena djela i prava žrtava utvrđuju se minimalna pravila kojima se državama članicama omogućuje da postave više standarde a ostavlja im se fleksibilnost da uzmu u obzir situacije specifične za pojedinu zemlju.

Konkretno, predlažu se sljedeće mjere:

–kriminalizacija određenih oblika nasilja koji nerazmjerno pogađaju žene i koji nisu dovoljno uzeti u obzir na nacionalnoj razini i spadaju u nadležnosti EU-a, na temelju postojećih pravnih osnova. Ovo se odnosi na kriminalizaciju silovanja na temelju nedostatka pristanka (u nekim državama članicama potrebna je upotreba sile ili prijetnje), sakaćenja ženskih spolnih organa i određenih oblika nasilja na internetu,

–jačanje pristupa žrtava pravosuđu i prava na odgovarajuću zaštitu koja izravno odgovara na specifične potrebe žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Te mjere obuhvaćaju:

–osiguravanje da su nacionalna tijela adekvatno opremljena za suzbijanje problema nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

–osiguravanje da nacionalna tijela postupaju sa žrtvama na rodno osjetljiv način,

–predviđanje pojedinačne procjene potreba za zaštitom i potporom prilagođenom posebnim potrebama žrtava nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji,

–predviđanje posebnih zaštitnih mjera za djecu žrtve nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji,

–osiguravanje zaštite kroz hitne naloge za udaljavanje i naloge o zaštiti,

–osiguravanje da žrtve mogu učinkovito tražiti naknadu od počinitelja,

–osiguravanje uklanjanja internetskog sadržaja povezanog s kaznenim djelima nasilja na internetu i mogućnost sudske zaštite za pogođene korisnike te

–osiguravanje da se žrtve mogu obratiti državnim tijelima za pomoć, savjetovanje i njihovo zastupanje u sudskim postupcima povezanima s nasiljem nad ženama ili nasiljem u obitelji,

–pružanje potpore žrtvama prilagođene posebnim potrebama žrtava nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji. Ovo uključuje posebnu potporu u slučajevima seksualnog nasilja i sakaćenja ženskih spolnih organa, pristup nacionalnim telefonskim linijama za pomoć, povećanu dostupnost skloništa i sveobuhvatnu potporu žrtvama seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Uključuje i ciljanu potporu žrtvama s posebnim potrebama i rizičnim skupinama, uključujući žene koje bježe od oružanih sukoba,

–sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, među ostalim podizanjem svijesti, osposobljavanjem stručnog osoblja koje će vjerojatno doći u kontakt sa žrtvama te radom s počiniteljima,

–jačanje koordinacije i suradnje na nacionalnoj razini i razini EU-a osiguravanjem višeagencijskog pristupa više i poboljšanog prikupljanja podataka o nasilju nad ženama i nasilju u obitelji.

·Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Nijedan konkretan pravni instrument EU-a ne bavi se posebno problemom nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Međutim, postoji nekoliko pravnih instrumenata EU-a koji su relevantni za žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Njima se utvrđuju ili opća pravila koja se primjenjuju i na ovu kategoriju žrtava ili se utvrđuju posebna pravila o određenim oblicima takvog nasilja. U nastavku su navedeni najrelevantniji:

–Direktiva 2012/29/EU („Direktiva o pravima žrtava”) 14 :

Direktiva o pravima žrtava primjenjuje se na sve žrtve kaznenih djela. Njome se uspostavljaju minimalni standardi za prava, zaštitu i potporu žrtvama kaznenih djela u EU-u. U njoj se upućuje i na žrtve rodno uvjetovanog nasilja, žrtve seksualnog nasilja i žrtve nasilja u bliskoj vezi. Međutim, Direktivom se ne propisuju posebna pravila prilagođena žrtvama tih vrsta kaznenih djela. Ovim Prijedlogom nadopunjuju se pravila Direktive o pravima žrtava kako bi se zadovoljile posebne potrebe žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Osim posebnih mjera obuhvaćenih ovim Prijedlogom, žrtve će i dalje imati koristi od općih odredaba Direktive o pravima žrtava.

–Direktiva 2011/99/EU („Direktiva o europskom nalogu za zaštitu”) 15 i Uredba (EU) br. 606/2013 („Uredba o uzajamnom priznavanju”) 16 – propisi EU-a o europskim nalozima za zaštitu:

Ta dva instrumenta omogućuju prekogranično priznavanje naloga za zaštitu izdanih u skladu s nacionalnim pravom. Ovom inicijativom od država članica se zahtijeva da u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom predvide hitne naloge za udaljavanje i naloge o zaštiti, čime se osigurava temelj za Direktivu o europskom nalogu za zaštitu i Uredbu o uzajamnom priznavanju.

–Direktiva 2011/93/EU („Direktiva o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece”) 17 i Direktiva 2011/36/EU („Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima”) 18 :

Direktivom o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece i Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima predviđene su mjere sprečavanja, zaštite, potpore i pristupa pravosuđu posebnim kategorijama žrtava, od seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije do trgovanja ljudima. I dalje će se primjenjivati ovi posebni standardi direktivâ o kriminalizaciji takvog nasilja i odgovarajuće sankcije. Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima bori se protiv trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. U tijeku je preispitivanje kako bi se procijenila moguća potreba za budućim izmjenama, uzimajući u obzir kriminalizacije na razini EU-a i odgovarajuće kazne uvedene tom direktivom.

Direktiva o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece i dalje će se primjenjivati na seksualno zlostavljanje djece. U članku 24. Europske povelje o temeljnim pravima navodi se da djeca imaju pravo na takvu zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit te da u svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provode li ga tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta. Očito je da bi se zaštita posebnog okvira za kriminalizaciju silovanja na temelju pojma pristanka trebala proširiti i na djecu u mjeri u kojoj ona mogu dati valjani pristanak. To ovisi o dobi za pristanak na spolni odnos, koja je uređena na razini država članica i razlikuje se među državama članicama. S obzirom na to da Direktiva o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece već pruža poseban okvir za svu djecu, ovim se Prijedlogom uvode potrebne promjene kako bi se osigurala usklađenost putem ciljane izmjene te direktive. Ovom se izmjenom uvodi penetracija kao dodatna otegotna okolnost te pojam nedostatka pristanka za djecu iznad dobne granice za pristanak na spolni odnos. Usporedno s time, u tijeku je i evaluacija Direktive o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece, što bi moglo rezultirati prijedlogom za preinaku 2023. Time će se omogućiti osiguravanje sveukupne usklađenosti namjenskog okvira za zaštitu djece od svih oblika seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja s ovim Prijedlogom.

Odredbe u okviru ovog Prijedloga koje se odnose na prava, zaštitu i potporu žrtvama te sprečavanje nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji (poglavlja 3.–5.) primjenjivat će se i na žrtve obuhvaćene Direktivom o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece i Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima, pri čemu se takva djela isto tako klasificiraju kao nasilje nad ženama ili nasilje u obitelji.

–Direktiva Vijeća 2004/80/EZ („Direktiva o naknadi”) 19 :

Direktivom o naknadi osobama koje su postale žrtve nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom omogućuje se podnošenje zahtjeva za državnu naknadu. Ovom inicijativom dodatno se jačaju prava žrtava na pristup naknadi promicanjem prava na naknadu štete od počinitelja, među ostalim utvrđivanjem minimalnih pravila o pružanju takve naknade.

–„Direktivama o rodnoj ravnopravnosti” 20 propisano je da su seksualno uznemiravanje i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i u pristupu robi i uslugama u suprotnosti s načelom jednakog postupanja prema muškarcima i ženama. Direktivama se od država članica zahtijeva da zabrane takvo postupanje, osiguraju pravne lijekove (uključujući naknadu) i predvide učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kazne. Ova Direktiva nadopunjuje te instrumente utvrđivanjem minimalnih standarda za potporu žrtvama takvog uznemiravanja i njihov pristup pravosuđu.

–Prijedlog uredbe o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga („Akt o digitalnim uslugama” ili „DSA”) 21 : Prijedlogom akta o digitalnim uslugama Komisija nastoji zaštititi temeljna prava na internetu i smanjiti rizike u internetskom prostoru, uključujući rizik za sigurnost žena na internetu. Prijedlogom akta o digitalnim uslugama utvrđuje se horizontalni okvir za regulatorni nadzor, odgovornost i transparentnost pružatelja internetskih usluga. Ovim Prijedlogom omogućit će se veća učinkovitost Akta o digitalnim uslugama u dvama ključnim aspektima:

–Akt o digitalnim uslugama sadržava obveze postupanja s dužnom pažnjom za određene pružatelje usluga posredovanja u pogledu rješavanja problema nezakonitog sadržaja na internetu. U njemu se na razini EU-a ne utvrđuje što se smatra takvim nezakonitim sadržajem. Ovim se Prijedlogom dopunjuje Prijedlog akta o digitalnim uslugama uključivanjem minimalnih pravila za kaznena djela nasilja na internetu.

–Ovim se Prijedlogom nacionalnim pravosudnim tijelima osiguravaju ovlasti za izdavanje naloga pružateljima usluga posredovanja da djeluju protiv određenih vrsta nezakonitog sadržaja koji predstavlja nasilje na internetu, kako je obuhvaćeno ovim Prijedlogom.

–Prijedlog za pristupanje Istanbulskoj konvenciji

Komisija je 2016. predložila pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji 22 , nakon čega su Komisija i predsjedništvo Vijeća 2017. potpisali Konvenciju u ime EU-a. Do danas proces pristupanja EU-a nije dovršen jer Vijeće još nije donijelo konačnu odluku i zaključak. Dovršetak pristupanja EU-a Konvenciji i dalje je prioritet Komisije. Mjerama iz ovog Prijedloga nastoje se postići ciljevi Konvencije u područjima nadležnosti EU-a, čime se jača zaštita zajamčena Konvencijom. Nakon pristupanja EU-a Konvenciji, ova inicijativa predstavljat će provedbu Konvencije u tim područjima.

Komisija je ocijenila sve pravne instrumente EU-a relevantne za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koji su relevantni za prava žrtava u odnosu na ciljeve ovog Prijedloga. Pripremajući ovaj Prijedlog, Komisija je uzela u obzir ishod te procjene (vidjeti Prilog 8. izvješću o procjeni učinka). Stoga je ovaj Prijedlog u skladu s relevantnim odredbama postojećeg zakonodavstva EU-a.

•Dosljednost u odnosu na druge politike EU-a

·Usklađenost prijedloga s načelom klimatske dosljednosti

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji rašireni su u EU-u, a pandemija bolesti COVID-19 pogoršala je situaciju. Ovo nasilje utječe na milijune ljudi u EU-u, dovodi do kršenja temeljnih prava i uzrokuje znatne troškove. Time se stvara posebna potreba za zajedničkim suzbijanjem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na razini EU-a.

Nasilje na internetu nad ženama, među ostalim u kontekstu nasilja u obitelji, pojavilo se kao novi oblik takvog nasilja koji se povećava i širi izvan granica pojedinih država članica putem interneta. S obzirom na prekograničnu dimenziju svojstvenu nasilju na internetu, za rješavanje ovog problema neće biti dovoljno pojedinačno djelovanje država članica.

Sve države članice bave se problemom nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u zakonodavstvu i politikama, ali u različitoj mjeri. Mnoštvo pristupa stvara pravnu nesigurnost u pogledu prava takvih žrtava u cijelom EU-u. Još veća rascjepkanost postoji na regionalnoj i lokalnoj razini.

EU već podupire države članice u suzbijanju ove vrste nasilja sredstvima, mjerama politike i relevantnim horizontalnim pravnim instrumentima. Međutim, potrebno je ciljano zakonodavno djelovanje na razini EU-a kako bi postojeće mjere bile učinkovitije i kako bi se utvrđivanjem minimalnih pravila dodatno ojačali instrumenti Unije za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Kad je riječ o državama članicama koje su potpisnice Istanbulske konvencije, mjerama EU-a poduprla bi se provedba Konvencije. Ovim bi se Prijedlogom omogućile daljnje, koordinirane mjere na području cijelog EU-a te njihova provedba na razini EU-a. Cilj je ovog Prijedloga uspostaviti ravnotežu između osiguravanja učinkovite provedbe obveza utvrđenih u njemu, ostavljajući državama članicama fleksibilnost da pri provedbi svojih pravila uzmu u obzir nacionalne posebnosti i potrebe.

•Proporcionalnost

Cilj je ovog Prijedloga sveobuhvatno suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. To znači da se poduzimaju mjere iz raznih kutova kako bi se spriječilo takvo nasilje, pružila zaštita i potpora žrtvama, osigurao pristup pravosuđu ako ipak dođe do nasilja te osigurala koordinacija među svim relevantnim dionicima.

Brojne studije (npr. opsežna studija Europske mreže pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju 30 i detaljna studija Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja 31 ) pokazuju da jedino sveobuhvatan pristup, usmjeren na sve sastavnice problema, u jedinstvenom aktu EU-a kojim se utvrđuju minimalna pravila za države članice može učinkovito pridonijeti iskorjenjivanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te osiguravanju učinkovitije i ciljane potpore i zaštite kojom se odgovara na posebne potrebe žrtava te vrste nasilja. Takve rezultate ne bi se postiglo djelovanjem raspršenim kroz mnoštvo različitih zakonodavnih akata EU-a, od kojih je svaki usmjeren na vlastiti cilj.

·prva opcija uglavnom se sastoji od mjera kojima se standardi Istanbulske konvencije provode u pravu EU-a u područjima u nadležnosti EU-a; a

·druga politička opcija temelji se na mjerama navedenima u prvoj opciji i njome se uvode sveobuhvatnije i detaljnije mjere kako bi se osigurali viši minimalni standardi, olakšala njihova provedivost i uklonili dodatni nedostaci, među ostalim u pogledu nasilja na internetu, uzimajući u obzir preporuke Skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u kontekstu praćenja Konvencije. Ta je opcija dodatno podijeljena u dvije podopcije (2A i 2B), pri čemu se podopcija 2B sastoji od dalekosežnijih obveza u pogledu seksualnog uznemiravanja, pristupa pravosuđu, zaštite žrtava i prikupljanja podataka.

Ovaj se Prijedlog temelji na opciji politika 2A jer se njome predviđa najučinkovitiji skup mjera, uz poštovanje načela proporcionalnosti. Ovaj se odabir temelji na prethodnoj dubinskoj analizi učinka različitih opcija politika na temeljna prava te na socijalni i gospodarski učinak. Temelji se i na pažljivoj analizi djelotvornosti, učinkovitosti i dosljednosti opcija politika. Općenito, pokazalo se da opcija 2A bolje pridonosi tim područjima i donosi veću neto korist. Očekuje se da će se njome osigurati opsežna zaštita temeljnih prava i poboljšati socijalne prilike žrtava i društva u cjelini zahvaljujući sveobuhvatnom skupu obveza.

•Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Pri pripremi izvješća o procjeni učinka Komisija je procijenila učinke relevantnih odredaba postojećeg zakonodavstva EU-a o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. To je popraćeno pregledom politika i zakonodavnih mjera država članica.

Pripremni rad temeljio se i na nedavnim izvješćima o praćenju Direktive o pravima žrtava 32 i Direktive o europskom nalogu za zaštitu 33 . Komisija je taj rad provela u koordinaciji s predstojećim općim evaluacijama Direktive o pravima žrtava, Direktive o seksualnom zlostavljanju djece i Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima.

•Savjetovanja s dionicima

Otvoreno javno savjetovanje: „zaštita žrtava i kažnjavanje počinitelja” održano je na internetskim stranicama Komisije za savjetovanja od 8. veljače do 10. svibnja 2021. Pitanja za javnost odnosila su se na različite aspekte sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Konkretno, pitanja su se odnosila na relevantne mjere država članica, potrebu za daljnjom regulacijom i preferirane opcije politika. Glavni su rezultati bili sljedeći:

–istraživanje je pokazalo da je problem u tome što javnost nije dovoljno upoznata s takvom vrstom nasilja ili smatra da je to privatna stvar. Osim toga, istraživanje je pokazalo da ne postoji dovoljno usluga i aktivnosti kojima bi se žrtve osnažile i potaknule na izražavanje svojeg mišljenja. Kad je riječ o mogućim daljnjim preventivnim mjerama, većina je smatrala da je važno suzbiti štetne rodne stereotipe,

–60 % ispitanika smatralo je da je potrebno poboljšati postojeće strukture za pružanje informacija žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji o njihovim pravima, službama kojima se mogu obratiti te mjerama poduzetima na temelju njihovih pritužbi. Kad je riječ o pravodobnosti tih informacija i njihovoj dostupnosti, ispitanici su uglavnom utvrdili da informacije nisu pružene dovoljno brzo (43 %), da ih je teško pronaći (42 %) te da su bile nedosljedne i raspoređene po različitim izvorima (42 %),

–73 % ispitanika smatralo je da su potrebne dodatne mjere za poboljšanje pristupa pravosuđu u pitanjima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na nacionalnoj razini i na razini EU-a,

–kao odgovor na to uzimaju li službe za potporu sustavno u obzir potrebe žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, otprilike polovina (48 %) nije smatrala da je to slučaj. Odgovori o tome dobivaju li žrtve informacije o službama za potporu pravodobno i na jeziku koji razumiju pokazali su različita stajališta, ali s većim udjelom osoba koje su odgovorile da ne znaju (41 %),

–kad je riječ o posebnim oblicima nasilja nad ženama, većina ispitanika smatrala je da primarni nedostaci u zaštiti od spolno uvjetovanog i seksualnog uznemiravanja proizlaze iz percepcije da javnost takvo uznemiravanje ne smatra stvarnim problemom (66 %), da sankcije nisu dostatne (66 %) te da se odredbe ne provode učinkovito (62 %).

Komisija je zajednički provela sveobuhvatna ciljana savjetovanja za procjenu učinka i analizu nedostataka postojećeg zakonodavnog okvira.

Komisija se savjetovala s državama članicama u pisanom obliku i na radionici. Države članice izrazile su otvorenost za djelovanje EU-a i smatrale da su predviđene mjere relevantne. U okviru ciljanih savjetovanja s nevladinim i međunarodnim organizacijama pružena je velika potpora najambicioznijim mjerama. Konkretno, nevladine organizacije naglasile su potrebu za poboljšanjem preventivnih i zaštitnih mjera utvrđivanjem minimalnih pravila na razini EU-a, poboljšanjem prikupljanja podataka i dostupnosti specijaliziranih usluga te osiguravanjem ciljanih programa osposobljavanja stručnog osoblja u svim sektorima. Međunarodne organizacije istaknule su potrebu za dodatnim preventivnim mjerama kao što su rana intervencija, programi prevencije i osposobljavanja relevantnog stručnog osoblja.

Kad je riječ o službama za zaštitu i potporu, međunarodne organizacije utvrdile su nedostatak rodno uvjetovanog razumijevanja nasilja, što može dovesti do sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde. Kao najbolju praksu utvrdili su pristupe koji se temelje na načelu „sve na jednom mjestu” za traženje pomoći. Kad je riječ o pristupu pravosuđu, istaknuli su nedostatke u pristupu naknadi od države ili počinitelja, posebno u prekratkim rokovima za traženje naknade i ograničenjima zahtjeva za naknadu moralne štete (za određene vrste kaznenih djela).

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Kako bi olakšala pripremni rad, Komisija je naručila popratnu studiju vanjskog konzultantskog poduzeća. Nadalje, od Europske mreže pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju naručila je da na nacionalnoj razini u Europi provede komparativnu analizu odredaba kaznenog prava koje se primjenjuju na rodno uvjetovano nasilje nad ženama, uključujući nasilje u obitelji i nasilje na internetu. Osim toga, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) ažurirao je svoju studiju iz 2014. o trošku nasilja nad ženama. Ti su materijali dopunjeni znatnim informacijama iz drugih postojećih izvora, kako je navedeno u Prilogu 1. izvješću o procjeni učinka.

•Procjena učinka

U skladu sa zahtjevima za bolju regulativu, kao potpora pripremi ove inicijative, u rujnu 2020. osnovana je međuresorna upravljačka skupina Komisije kojom predsjeda Glavno tajništvo. Ta se skupina sastala četiri puta od rujna 2020. do listopada 2021. i sudjelovala u nekoliko pisanih savjetovanja.

U nacrtu procjene učinka razmotren je niz nezakonodavnih i zakonodavnih mjera za postizanje ciljeva inicijative. Ocijenjena je djelotvornost, učinkovitost i dosljednost svake odabrane opcije te je zaključeno da je kombinacija mjera u najpoželjnijoj opciji najproporcionalnija i najdosljednija s obzirom na opće i posebne ciljeve ove inicijative.

Metode rada u skladu s pravilima Europske komisije za bolju regulativu ovlašćuju potpredsjednika za međuinstitucijske odnose i predviđanja da odobri nastavak inicijative za koju je Odbor za nadzor regulative dao drugo negativno mišljenje. Važno je napomenuti i da se mišljenjima Odbora za nadzor regulative procjenjuje kvaliteta procjene učinka, a ne povezani zakonodavni prijedlog.

Isto tako, u svjetlu sporazuma potpredsjednika za međuinstitucijske odnose i predviđanja, Komisija je smatrala prikladnim nastaviti s inicijativom iz sljedećih razloga:

(1)politička važnost ove inicijative za Komisiju, kako je naglašeno u političkim smjernicama;

(2)hitnost djelovanja kako bi se ostvario napredak u području sprečavanja i suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao i rodno uvjetovanog nasilja na internetu, na što je pozvao i Europski parlament;

(3)dodatnim pojašnjenjima i dokazima koji su dostavljeni na zadovoljavajući način uklonjeni su nedostaci koje je utvrdio Odbor za nadzor regulative te su uzeti u obzir u prilagođenom zakonodavnom prijedlogu.

•Temeljna prava

Predloženom direktivom jače će se zaštititi niz temeljnih prava, posebno:

–pravo na život (članak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – „Povelja”), pravo na integritet (članak 3. Povelje), zabrana nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (članak 4. Povelje) i pravo na privatni i obiteljski život (članak 7. Povelje), pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8. Povelje), primjerice zato što se njime osiguravaju mjere za zaštitu žrtava, njihova privatnog života i osobnih podataka te sprečavanje nasilja uvođenjem kriminalizacije, jamčenjem zaštite ugroženih osoba (na temelju procjene rizika i nakon mjera potpore) te osposobljavanjem relevantnog stručnog osoblja za prepoznavanje te vrste nasilja i primjereno reagiranje,

–prava djeteta (članak 24. Povelje), primjerice priznavanjem djece svjedoka kao izravnih žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te predviđanjem posebnih mjera za zaštitu djece i pružanje potpore djeci te rješavanje slučajeva u najboljem interesu djeteta,

–pravo žrtve na učinkovit pravni lijek i pošteno suđenje (članak 47. Povelje), na primjer osiguravanjem učinkovitije istrage i kaznenog progona nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (npr. kazneni progon određenih kaznenih djela po službenoj dužnosti i u javnom interesu, omogućavanje žrtvama da prijavljuju slučajeve putem interneta i uvođenje smjernica za tijela kaznenog progona i pravosudna tijela) te jamčenjem prava žrtve na punu naknadu od počinitelja i na donošenje odluke u jednom postupku,

–nediskriminacija i ravnopravnost žena i muškaraca (članci 21. i 23. Povelje), primjerice na način da se nasilje nad ženama i nasilje u obitelji tretiraju kao teški oblik zabranjene diskriminacije žena i muškaraca i ublaže rizici od takve vrste nasilja za osobe u ranjivom položaju i skupine izložene povećanom riziku te da se zahtijevaju ciljane aktivnosti podizanja svijesti i informiranja kako bi se doprlo do rizičnih skupina i olakšao njihov pristup uslugama potpore,

–prava na socijalnu pomoć i zdravstvenu zaštitu (članci 34. i 35. Povelje), primjerice pružanjem specijalističkih usluga potpore, posebno žrtvama seksualnog nasilja (npr. neposredna medicinska potpora, prikupljanje forenzičkih medicinskih dokaza u slučajevima silovanja, psihološko savjetovanje i skrb u slučaju traume).

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Očekuje se da će predložena direktiva prouzročiti sljedeće troškove za proračun EU-a:

–razvoj i uvođenje alata za prikupljanje podataka – jednokratni trošak Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE),

–tehničko održavanje i rad alata za prikupljanje podataka – opetovani trošak EIGE-a,

–razvoj i primjena zajedničkog raščlanjivanja podataka i metodologije u suradnji s državama članicama – opetovani trošak EIGE-a,

–izrada smjernica za usklađivanje i standardizaciju statističkih podataka o kaznenim djelima povezanima s nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji, čime se državama članicama pruža potpora u prikupljanju podataka – opetovani trošak EIGE-a.

Troškovi za EIGE detaljno su objašnjeni u priloženom zakonodavnom financijskom izvještaju. Ukupni trošak financijskih i ljudskih resursa EIGE-a za zadaću prikupljanja administrativnih podataka bio bi:

–jednokratni trošak uspostave – 200 000 EUR,

–godišnji troškovi održavanja i rada – 750 000 EUR,

–osoblje – jedna osoba zaposlena na određeno vrijeme (u ekvivalentima punog radnog vremena) od 2025. i dvije osobe zaposlene na neodređeno vrijeme (u ekvivalentima punog radnog vremena) od 2025. (ukupno tri).

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

2022/0066 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 82. stavak 2. i članak 83. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 35 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Svrha je ove Direktive osigurati sveobuhvatan okvir za učinkovito suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u cijeloj Uniji. To se postiže jačanjem i uvođenjem mjera u sljedećim područjima: definicija relevantnih kaznenih djela i kazni, zaštita žrtava i pristup pravosuđu, potpora žrtvama, prevencija, koordinacija i suradnja.

(2)Ravnopravnost žena i muškaraca i nediskriminacija temeljne su vrijednosti Unije i temeljna prava utvrđena u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji odnosno u člancima 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji ugrožavaju ta načela te narušavaju prava žena, djevojaka i djevojčica na ravnopravnost u svim područjima života.

(3)Nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji krše se temeljna prava, kao što su pravo na ljudsko dostojanstvo, pravo na život i integritet osobe, zabrana nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštita osobnih podataka i prava djeteta, kako su sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(4)Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na kriminalno ponašanje koje predstavlja nasilje nad ženama ili nasilje u obitelji, kako je kriminalizirano na temelju prava Unije ili nacionalnog prava. To uključuje kaznena djela definirana u ovoj Direktivi, konkretno silovanje, sakaćenje ženskih spolnih organa, dijeljenje intimnog ili manipuliranog materijala bez pristanka, uhođenje na internetu, uznemiravanje na internetu, poticanje na nasilje ili mržnju na internetu i kriminalno ponašanje obuhvaćeno drugim instrumentima Unije, posebno direktivama 2011/36/EU 36 i 2011/93/EU 37 Europskog parlamenta i Vijeća, kojima se definiraju kaznena djela povezana sa seksualnim iskorištavanjem djece i trgovanjem ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Naposljetku, određena su kaznena djela prema nacionalnom pravu obuhvaćena definicijom nasilja nad ženama. To uključuje kaznena djela kao što su femicid, seksualno uznemiravanje, seksualno zlostavljanje, uhođenje, rani i prisilni brak, prisilni pobačaj, prisilna sterilizacija i različiti oblici nasilja na internetu, kao što su seksualno uznemiravanje na internetu, zlostavljanje na internetu ili neželjeno primanje seksualno eksplicitnog materijala. Nasilje u obitelji oblik je nasilja koje se može posebno kriminalizirati u skladu s nacionalnim pravom ili biti obuhvaćeno kaznenim djelima počinjenima unutar obitelji ili kućanstva ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova.

(5)Mjere u okviru ove Direktive osmišljene su kako bi se odgovorilo na posebne potrebe žena, djevojaka i djevojčica, s obzirom na to da su nerazmjerno pogođene oblicima nasilja obuhvaćenima ovom Direktivom, konkretno nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji. Međutim, ovom se Direktivom priznaje da i druge osobe mogu biti žrtve tih oblika nasilja te da bi i one trebale imati koristi od mjera koje su njome predviđene. Stoga bi se pojam „žrtva” trebao odnositi na sve osobe, bez obzira na njihov spol ili rod.

(6)Zbog svoje ranjivosti, djeca koja svjedoče nasilju nad ženama ili nasilju u obitelji trpe izravnu emocionalnu štetu, što utječe na njihov razvoj. Stoga bi se takva djeca trebala smatrati žrtvama i imati koristi od ciljanih mjera zaštite.

(7)Nasilje nad ženama trajna je manifestacija strukturne diskriminacije žena, koja proizlazi iz povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca. To je oblik rodno uvjetovanog nasilja, koje prvenstveno provode muškarci nad ženama, djevojkama i djevojčicama. Njegovi korijeni leže u društveno oblikovanim ulogama, ponašanjima, aktivnostima i značajkama koje određeno društvo smatra primjerenima za žene i muškarce, što se općenito naziva pojmom „rod”.

(8)Nasilje u obitelji ozbiljan je društveni problem koji često ostaje skriven. Može dovesti do teške psihološke i tjelesne traume s teškim posljedicama, jer je počinitelj obično osoba koja je žrtvama poznata i za koju bi one očekivale da u nju mogu imati povjerenja. Takvo nasilje može poprimiti različite oblike, uključujući tjelesno, seksualno, psihološko i ekonomsko nasilje. Nasilje u obitelji može se dogoditi bez obzira na to dijeli li počinitelj ili je dijelio kućanstvo sa žrtvom.

(9)S obzirom na posebnosti povezane s tim vrstama kaznenih djela, potrebno je utvrditi sveobuhvatan skup pravila kojima se ciljano rješava trajni problem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se uzimaju u obzir posebne potrebe žrtava takvog nasilja. Postojeće odredbe na razini Unije i na nacionalnoj razini pokazale su se nedovoljnima za učinkovito suzbijanje i sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Direktive 2011/36/EU i 2011/93/EU osobito su usmjerene na posebne oblike takvog nasilja, dok se Direktivom 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća 38 utvrđuje opći okvir za žrtve kaznenih djela. Iako pruža određene zaštitne mjere za žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ne predviđa rješavanje njihovih specifičnih potreba.

(10)Ovom se Direktivom podupiru međunarodne obveze koje su države članice preuzele u cilju suzbijanja i sprečavanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, posebno Konvencija Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) 39 i, gdje je to relevantno, Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Istanbulska konvencija”) 40 te Konvencija o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada Međunarodne organizacije rada, potpisana 21. lipnja 2019. u Ženevi.

(11)Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji mogu se dodatno pogoršati ako se isprepliću s diskriminacijom na temelju spola i diskriminacijom na drugim osnovama zabranjenima pravom Unije, konkretno nacionalnosti, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije. Stoga bi države članice trebale posvećivati dužnu pažnju žrtvama pogođenima takvom višestrukom ili intersekcijskom diskriminacijom, i to osiguravanjem posebnih mjera u slučajevima kad su prisutni intersekcijski oblici diskriminacije. Osobito su lezbijke, biseksualne, transrodne, nebinarne, interseksualne i queer (LBTIQ) žene, žene s invaliditetom i žene manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla izložene povećanom riziku od rodno uvjetovanog nasilja.

(12)Žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji izložene su povećanom riziku od zastrašivanja, osvete, sekundarne i ponovljene viktimizacije. Stoga bi posebnu pozornost trebalo posvetiti tim rizicima i potrebi zaštite dostojanstva i tjelesnog integriteta takvih žrtava.

(13)Silovanje je jedno od najtežih kaznenih djela kojima se krši spolni integritet osobe i kazneno je djelo koje nerazmjerno pogađa žene. To dovodi do neravnoteže moći između počinitelja i žrtve, što počinitelju omogućuje da seksualno iskorištava žrtvu u svrhe kao što su osobno zadovoljenje, nametanje dominacije, stjecanje društvenog priznanja, napredovanje ili eventualno financijska korist. U mnogim državama članicama, kazneno djelo se kvalificira kao silovanje samo ako je pri njegovu počinjenju upotrebljena sila, prijetnja ili prisila. Druge države članice oslanjaju se samo na uvjet da žrtva nije pristala na spolnu radnju. Samo se potonjim pristupom postiže potpuna zaštita spolnog integriteta žrtava. Stoga je u cijeloj Uniji potrebno osigurati jednaku zaštitu utvrđivanjem konstitutivnih elemenata kaznenog djela silovanja žena.

(14)Silovanje bi izričito trebalo uključivati sve vrste seksualnih penetracija, bilo kojim dijelom tijela ili predmetom. Izostanak pristanka trebao bi biti središnji i konstitutivan element definicije silovanja, s obzirom na to da počinjenje često ne uključuje tjelesno nasilje ili upotrebu sile. Početni pristanak morao bi se moći povući u svakom trenutku tijekom radnje, u skladu sa spolnom autonomijom žrtve, te ne bi smio automatski podrazumijevati pristanak na buduće radnje. Seksualna penetracija bez pristanka trebala bi se smatrati silovanjem čak i kad je počinjena nad bračnim drugovima ili intimnim partnerima.

(15)Kad je riječ o kaznenim djelima koja se smatraju silovanjem, počinitelje koji su prethodno osuđivani za kaznena djela iste prirode trebalo bi obvezati na sudjelovanje u interventnim programima kako bi se smanjio rizik od ponavljanja kaznenog djela.

(16)Kako bi se riješilo pitanje nepopravljive i doživotne štete koju sakaćenje ženskih spolnih organa uzrokuje žrtvama, to bi se kazneno djelo trebalo rješavati na poseban i primjeren način u kaznenim zakonima. Sakaćenje ženskih spolnih organa izrabljivačka je praksa koja se odnosi na spolne organe djevojčice, djevojke ili žene i koja se provodi u svrhu očuvanja i nametanja dominacije nad ženama, djevojkama i djevojčicama te provođenja društvene kontrole nad seksualnošću djevojčica, djevojaka i žena. Ponekad se provodi u kontekstu dječjeg prisilnog braka ili nasilja u obitelji. Sakaćenje ženskih spolnih organa može se javljati kao tradicionalna praksa koju neke zajednice provode nad svojim pripadnicama. To bi kazneno djelo trebalo obuhvaćati prakse koje se provode iz nemedicinskih razloga. Pojam „izrezivanje” trebao bi se odnositi na djelomično ili potpuno uklanjanje klitorisa i velikih stidnih usana. „Infibulacija” bi trebala obuhvaćati spajanje velikih stidnih usana djelomičnim šivanjem vanjskih usana stidnice kako bi se suzio vaginalni otvor. Pojam „svako drugo sakaćenje” trebao bi se odnositi na sve druge fizičke izmjene ženskih spolnih organa.

(17)Potrebno je utvrditi usklađene definicije kaznenih djela i kazni za određene oblike nasilja na internetu. Nasilje na internetu posebno je usmjereno i utječe na političarke, novinarke i braniteljice ljudskih prava. Može imati učinak ušutkavanja žena i ometanja njihova društvenog sudjelovanja na ravnopravnoj osnovi s muškarcima. Nasilje na internetu također nerazmjerno pogađa žene, djevojke i djevojčice u obrazovnom okruženju, kao što su škole i sveučilišta, ima štetne posljedice za njihovo daljnje obrazovanje i mentalno zdravlje, što u ekstremnim slučajevima može dovesti do samoubojstva.

(18)Upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija nosi rizik od jednostavnog, brzog i rasprostranjenog povećanja određenih oblika nasilja na internetu s učinkom stvaranja ili povećanja duboke i dugotrajne štete za žrtvu. Potencijal za takvo povećanje, što je preduvjet za počinjenje nekoliko kaznenih djela nasilja na internetu definiranih u ovoj Direktivi, trebao bi se odražavati u elementu stavljanja određenih sadržaja na raspolaganje „mnoštvu” krajnjih korisnika putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Pojam „mnoštvo” trebalo bi tumačiti kao da se odnosi na dopiranje do znatnog broja krajnjih korisnika predmetnih tehnologija, čime se omogućuje znatan pristup i potencijalna daljnja distribucija tog materijala. Taj bi se pojam trebalo tumačiti i primjenjivati uzimajući u obzir relevantne okolnosti, uključujući tehnologije koje se upotrebljavaju kako bi se taj sadržaj učinio dostupnim i sredstva koja te tehnologije nude za povećanje nasilja.

(19)Posebno zbog uglavnom jednostavne, brze i široke distribucije i počinjenja, kao i zbog intimne prirode tog djela, stavljanje intimnih slika ili videozapisa i sadržaja koji prikazuju spolne radnje na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija bez pristanka može biti vrlo štetno za žrtve. Kazneno djelo predviđeno ovom Direktivom trebalo bi obuhvaćati sve vrste takvih sadržaja, kao što su slike, fotografije i videozapisi, uključujući seksualizirane slike, audioisječke i videoisječke. To bi se trebalo odnositi na situacije u kojima se sadržaj stavlja na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija bez pristanka žrtve, čak i ako je žrtva dala pristanak za izradu takvog sadržaja ili ga je možda poslala određenoj osobi. Kazneno bi djelo trebalo uključivati i proizvodnju ili manipulaciju sadržaja bez pristanka, na primjer obradom slika, tako da izgleda kao da je neka druga osoba uključena u spolne radnje, ako se naknadno omogući dostupnost tog sadržaja mnoštvu krajnjih korisnika putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija bez pristanka te osobe. Takva proizvodnja ili manipulacija trebala bi uključivati izradu uvjerljivo krivotvorenog sadržaja (engl. deepfake), kod kojeg sadržaj znatno nalikuje nekoj postojećoj osobi, predmetima, mjestima ili drugim subjektima ili događajima, prikazujući spolne radnje neke druge osobe, a drugima bi ostavljao lažni dojam da je autentičan ili istinit. U interesu učinkovite zaštite žrtava takvog ponašanja, trebalo bi obuhvatiti i prijetnju takvim ponašanjem.

(20)Uhođenje na internetu moderan je oblik nasilja koji se često provodi nad članovima obitelji ili osobama koje žive u istom kućanstvu, ali ga provode i bivši partneri ili poznanici. Počinitelj obično zlorabi tehnologiju kako bi nastavio intenzivirati prisilu i kontrolirajuće ponašanje, manipulaciju i nadzor, čime se povećava strah, tjeskoba i postupna izolacija žrtve od prijatelja i obitelji. Stoga bi trebalo utvrditi minimalna pravila o uhođenju na internetu. Kazneno djelo uhođenja na internetu trebalo bi obuhvaćati stalni nadzor žrtve pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija bez njezina pristanka ili zakonskog odobrenja. To bi moglo postati moguće obradom osobnih podataka žrtve, na primjer krađom identiteta ili pribavljanjem takvih podataka špijuniranjem na različitim društvenim mrežama ili platformama za razmjenu poruka, e-pošti i telefonu žrtve, krađom lozinki ili hakiranjem uređaja kako bi se pristupilo privatnim prostorima žrtve, instalacijom aplikacija za geolokalizaciju, uključujući softver za uhođenje, ili krađom žrtvinih uređaja. Nadalje, uhođenje bi trebalo obuhvaćati praćenje žrtve bez pristanka ili odobrenja te osobe putem tehnoloških uređaja povezanih kroz internet stvari, kao što su pametni kućanski uređaji.

(21)Trebalo bi utvrditi minimalna pravila o kaznenom djelu uznemiravanja na internetu, kako bi se spriječilo pokretanje napada s trećim stranama ili sudjelovanje u takvom napadu usmjerenom na drugu osobu stavljanjem prijetećih ili uvredljivih sadržaja na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika. Takvi široki napadi, uključujući koordinirane napade nasilne svjetine na internetu, mogu se pretvoriti u napad izvan interneta ili uzrokovati znatnu psihološku ozljedu, a u ekstremnim slučajevima dovesti do samoubojstva žrtve. Često su usmjereni na istaknute političarke, novinarke ili druge poznate osobe, ali mogu se pojaviti i u različitim kontekstima, primjerice u kampusima ili školama. Takvo nasilje na internetu trebalo bi suzbijati osobito ako su ti napadi širokih razmjera, na primjer u obliku grupnog uznemiravanja (engl. pile-on) koje provodi znatan broj ljudi.

(22)Posljednjih je godina porast korištenja interneta i društvenih medija doveo do naglog porasta javnog poticanja na nasilje i mržnju, među ostalim na temelju spola ili roda. Jednostavno i brzo dijeljenje govora mržnje velikom broju ljudi u digitalnom svijetu pojačava učinak dezinhibicije na internetu, jer pretpostavljena anonimnost na internetu i osjećaj nekažnjivosti smanjuju inhibicije ljudi da sudjeluju u takvom govoru. Žene su često meta seksističke i mizogine mržnje na internetu, što može eskalirati u zločin iz mržnje izvan interneta. To treba zaustaviti u ranoj fazi. Jezik koji se upotrebljava u toj vrsti poticanja ne odnosi se uvijek izravno na spol ili rod osobe ili osoba na koje je usmjereno, ali iz općeg sadržaja ili konteksta poticanja se može zaključiti da je riječ o pristranoj motivaciji.

(23)Kazneno djelo poticanja na nasilje ili mržnju na internetu pretpostavlja da se poticanje ne izražava u isključivo privatnom kontekstu, nego javno upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Stoga bi moralo uključivati širenje u javnosti, što bi trebalo tumačiti tako da podrazumijeva stavljanje predmetnog sadržaja kojim se potiče na nasilje ili mržnju na raspolaganje potencijalno neograničenom broju osoba, odnosno da se taj sadržaj učini lako dostupnim korisnicima općenito a da se ne zahtijeva dodatno djelovanje osobe koja je sadržaj objavila, bez obzira na to hoće li te osobe uistinu pristupiti tim informacijama. Prema tome, ako pristup sadržaju zahtijeva registraciju ili prijam u grupu korisnika, trebalo bi se smatrati da se te informacije šire u javnosti samo kad su korisnici koji žele pristupiti sadržaju automatski registrirani ili primljeni bez ljudskog utjecaja na odluku ili odabir kome će se odobriti pristup. Procjenjujući može li se sadržaj smatrati poticanjem na mržnju ili nasilje, nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir temeljna prava na slobodu izražavanja sadržana u članku 11. Povelje.

(24)Žrtve bi trebale moći lako prijaviti kaznena djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji bez izlaganja sekundarnoj ili ponovljenoj viktimizaciji. U tu bi svrhu države članice trebale pružiti mogućnost podnošenja pritužbi putem interneta ili putem drugih informacijskih i komunikacijskih tehnologija za prijavljivanje takvih kaznenih djela. Žrtve nasilja na internetu trebale bi moći učitati sadržaje koji se odnose na njihovu prijavu, kao što su snimke zaslona navodnog nasilnog ponašanja.

(25)U slučaju nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, posebno kad su ih počinili članovi uže obitelji ili intimni partneri, žrtve mogu biti pod takvom prisilom počinitelja da se boje obratiti nadležnim tijelima, čak i ako su im životi u opasnosti. Stoga bi države članice trebale osigurati da njihova pravila o povjerljivosti ne predstavljaju prepreku tome da relevantno stručno osoblje, kao što su zdravstveni djelatnici, prijavi nadležnim tijelima ako ima opravdane razloge vjerovati da je život žrtve u neposrednom riziku od teških tjelesnih ozljeda. Slično tome, slučajeve nasilja u obitelji ili nasilja nad ženama koji pogađaju djecu često prekidaju tek treće strane koje primijete nezakonito ponašanje ili tjelesnu štetu nanesenu djetetu. Djecu je potrebno učinkovito zaštititi od takvih oblika nasilja te je potrebno odmah poduzeti odgovarajuće mjere. Stoga ni relevantno stručno osoblje koje dolazi u kontakt s djecom žrtvama ili djecom potencijalnim žrtvama, uključujući zdravstvene ili obrazovne djelatnike, ne bi trebalo biti ograničeno povjerljivošću kad ima opravdane razloge vjerovati da su teška djela nasilja na temelju ove Direktive počinjena nad djetetom ili da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja. Kad stručno osoblje prijavi takve slučajeve nasilja, države članice trebale bi osigurati da ga se ne smatra odgovornim za povredu povjerljivosti.

(26)Kako bi se riješio problem nedovoljnog prijavljivanja u slučajevima kad je žrtva dijete, trebalo bi uspostaviti sigurne postupke prijave prilagođene djeci. To može uključivati upotrebu jednostavnog i pristupačnog jezika u ispitivanjima koja provode nadležna tijela.

(27)Odugovlačenje u obradi prijava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji može predstavljati poseban rizik za žrtve nasilja, s obzirom na to da bi one i dalje mogle biti u neposrednoj opasnosti jer počinitelji često mogu biti članovi uže obitelji ili bračni drugovi. Stoga bi nadležna tijela trebala imati dovoljno stručnog znanja i učinkovitih istražnih alata za istragu i kazneni progon takvih kaznenih djela.

(28)Žrtvama nasilja u obitelji i nasilja nad ženama obično je potrebna neposredna zaštita ili posebna potpora, na primjer u slučaju nasilja koje vrše intimni partneri, gdje je stopa ponavljanja kaznenih djela obično visoka. Stoga bi se individualna procjena za utvrđivanje potreba za zaštitom žrtve trebala provesti odmah nakon prvog kontakta nadležnih tijela sa žrtvom ili čim se pojavi sumnja da je osoba žrtva nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji. To se može učiniti prije nego što žrtva službeno prijavi kazneno djelo ili proaktivno ako treća strana prijavi kazneno djelo.

(29)Pri procjeni potreba za zaštitom i potporom žrtve glavna briga trebala bi biti zaštita sigurnosti žrtve i pružanje prilagođene potpore, uzimajući u obzir, među ostalim, individualne okolnosti žrtve. Takve okolnosti koje zahtijevaju posebnu pozornost mogle bi uključivati trudnoću žrtve ili njezinu ovisnost o počinitelju ili njezin odnos s počiniteljem.

(30)Kako bi se žrtvama osigurala sveobuhvatna potpora i zaštita, sva nadležna i relevantna tijela, koja nisu ograničena na tijela kaznenog progona i pravosudna tijela, trebala bi biti uključena u procjenu rizika za žrtve i odgovarajuće mjere potpore na temelju jasnih smjernica koje izdaju države članice. Takve smjernice trebale bi uključivati čimbenike koje je potrebno uzeti u obzir pri procjeni rizika koji dolazi od počinitelja ili osumnjičenika, uključujući činjenicu da osumnjičenici optuženi za lakša kaznena djela mogu biti jednako opasni kao oni optuženi za teža kaznena djela, posebno u slučajevima nasilja u obitelji i uhođenja.

(31)Zbog svoje ranjivosti u pogledu sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde te zbog činjenice da trpe emocionalnu štetu koja dovodi u pitanje njihov razvoj, djeca žrtava trebala bi dobiti iste zaštitne mjere koje se dodjeljuju žrtvi. Druge osobe koje ovise o žrtvi, kao što su odrasle osobe s invaliditetom ili starije uzdržavane odrasle osobe kojima žrtva pruža skrb, mogu doživjeti sličnu emocionalnu štetu te bi im stoga trebale biti odobrene iste mjere zaštite.

(32)Žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji često je potrebna posebna potpora. Kako bi se osiguralo da učinkovito dobivaju ponude za potporu, nadležna tijela trebala bi žrtve uputiti odgovarajućim službama za potporu. Tako bi se trebalo postupiti osobito kad se individualnom procjenom utvrde posebne potrebe žrtve za potporom. U tom bi slučaju službe za potporu trebale moći pomoći žrtvi čak i bez njezina pristanka. Kad nadležna tijela obrađuju povezane osobne podatke, države članice trebale bi osigurati da se to temelji na pravu, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) u vezi s člankom 6. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća 41 . Takvi zakoni trebali bi uključivati odgovarajuće zaštitne mjere za osobne podatke kojima se poštuje bit prava na zaštitu podataka i predvidjeti odgovarajuće i posebne mjere za zaštitu temeljnih prava i interesa pojedinaca. Kad u svrhu upućivanja žrtava nadležna tijela službama za potporu prosljeđuju osobne podatke žrtava, trebala bi osigurati da proslijeđeni podaci budu ograničeni na ono što je potrebno za obavještavanje službi o okolnostima slučaja, kako bi žrtve dobile odgovarajuću potporu i zaštitu.

(33)Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale raspoloživost hitnih naloga za udaljavanje i naloga o zaštiti, kako bi se osigurala učinkovita zaštita žrtava i njihovih uzdržavanika.

(34)Države članice trebale bi osigurati da se hitni nalozi za udaljavanje mogu izdavati u situacijama neposredne opasnosti, na primjer ako je izvjesno da će se šteta dogoditi u najskorijoj budućnosti ili se već dogodila i ako je vjerojatno da će biti ponovno nanesena.

(35)Nalozi za zaštitu mogu uključivati zabranu počinitelju ili osumnjičeniku da pristupi određenim mjestima, da se približi žrtvi ili uzdržavanoj osobi bliže od propisane udaljenosti ili da uspostavi kontakt sa žrtvom, među ostalim upotrebom internetskih sučelja, te da posjeduje vatreno oružje ili smrtonosno oružje, ako je potrebno.

(36)Kako bi se zaštitila učinkovitost hitnih naloga za udaljavanje i naloga o zabrani pristupa i zaštiti, kršenja takvih naloga trebala bi podlijegati sankcijama. Te kazne mogu biti kaznenopravne ili druge pravne prirode i mogu uključivati kazne zatvora, novčane kazne ili svaku drugu pravnu sankciju koja je učinkovita, razmjerna i odvraćajuća.

(37)Predstavljanje dokaza o seksualnom ponašanju u prošlosti kako bi se dovelo u pitanje vjerodostojnost i nedostatak pristanka žrtava u slučajevima seksualnog nasilja, posebno u slučajevima silovanja, moglo bi pojačati perpetuiranje štetnih stereotipa o žrtvama i dovesti do ponovne ili sekundarne viktimizacije. Stoga u kaznenim istragama i sudskim postupcima ne bi trebala biti dopuštena pitanja, upiti i dokazi o seksualnom ponašanju žrtve u prošlosti, ne dovodeći u pitanje prava na obranu.

(38)S obzirom na složenost i težinu kaznenih djela nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te posebne potrebe žrtava za potporom, države članice trebale bi osigurati da imenovana tijela pružaju dodatnu potporu i sprečavaju takva kaznena djela. S obzirom na svoju stručnost u pitanjima diskriminacije na temelju spola, nacionalna tijela za ravnopravnost, osnovana u skladu s direktivama 2004/113/EZ 42 , 2006/54/EZ 43 i 2010/41/EU 44 Europskog parlamenta i Vijeća u dobrom su položaju da ispune te zadaće. Takva bi tijela usto trebala imati aktivnu procesnu legitimaciju da nastupaju u ime žrtava ili pružaju potporu žrtvama svih oblika nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji u sudskim postupcima, uključujući podnošenje zahtjeva za naknadu i uklanjanje nezakonitog sadržaja na internetu, uz odobrenje žrtava. To bi trebalo uključivati i mogućnost pružanja potpore ili nastupanja u ime više žrtava zajedno. Kako bi se tim tijelima omogućilo učinkovito izvršavanje zadaća, države članice trebale bi im osigurati dostatne ljudske i financijske resurse.

(39)Određena kaznena djela obuhvaćena ovom Direktivom uključuju povećani rizik od ponovljene, produljene ili čak trajne viktimizacije. Taj se rizik posebno javlja u vezi s kaznenim djelima koja uključuju stavljanje sadržaja koji proizlaze iz određenih kaznenih djela nasilja na internetu na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, s obzirom na lakoću i brzinu kojom se takvi sadržaji mogu distribuirati u velikim razmjerima i poteškoće koje često postoje kad je riječ o uklanjanju takvih sadržaja. Ta opasnost obično i dalje postoji čak i nakon osude. Stoga, kako bi se učinkovito zaštitila prava žrtava tih kaznenih djela, od država članica trebalo bi zahtijevati da poduzmu odgovarajuće mjere u cilju uklanjanja predmetnog sadržaja. S obzirom na to da uklanjanje na izvoru možda nije uvijek izvedivo, na primjer zbog pravnih ili praktičnih poteškoća povezanih s izvršenjem ili prisilnim izvršenjem naloga za uklanjanje, državama članicama trebalo bi dopustiti i da predvide mjere za onemogućavanje pristupa takvom sadržaju.

(40)Te bi mjere posebno trebale uključivati davanje ovlasti nacionalnim pravosudnim tijelima za izdavanje naloga pružateljima posredničkih usluga za uklanjanje ili isto tako za onemogućavanje pristupa jednoj ili više određenih stavki predmetnog sadržaja. Ti bi se nalozi trebali izdavati na temelju dostatno obrazloženog i potkrijepljenog zahtjeva žrtve. S obzirom na brzinu kojom se takvi sadržaji mogu širiti na internetu i vrijeme potrebno za dovršetak kaznenog postupka protiv osoba osumnjičenih za počinjenje relevantnih kaznenih djela, za učinkovitu zaštitu prava žrtava potrebno je predvidjeti mogućnost izdavanja, pod određenim uvjetima, takvih naloga putem privremenih mjera čak i prije okončanja takvog kaznenog postupka.

(41)Sve takve mjere uklanjanja ili onemogućavanja pristupa, posebno uključujući takve naloge, mogu utjecati na pravo i interese drugih strana osim žrtava, kao što su osobe koje dobavljaju sadržaj, pružatelji posredničkih usluga koje se mogu koristiti i krajnji korisnici tih usluga, kao i na opći interes. Stoga bi trebalo osigurati da se ti nalozi i druge mjere mogu donositi samo na transparentan način i da su predviđene odgovarajuće zaštitne mjere, kako bi se osiguralo da ostanu ograničene na ono što je nužno i razmjerno, da je osigurana pravna sigurnost, da sve zahvaćene strane mogu ostvariti svoje pravo na djelotvornu sudsku zaštitu u skladu s nacionalnim pravom te da se uspostavi pravedna ravnoteža između svih uključenih prava i interesa, uključujući temeljna prava svih uključenih strana u skladu s Poveljom. Pažljivo odvagivanje svih predmetnih prava i interesa za svaki pojedini slučaj posebno je važno u postupcima za određivanje privremenih mjera. Ti bi se nalozi u pravilu trebali uputiti konkretnom pružatelju posredničkih usluga koji je u najboljem položaju za djelovanje, posebno kako bi se ograničili mogući negativni učinci na slobodu izražavanja i informiranja.

(42)Odredbe ove Direktive o nalozima i drugim mjerama za uklanjanje i onemogućavanje pristupa relevantnim sadržajima ne bi smjele utjecati na relevantna pravila sadržana u Uredbi XX/YYYY [predložena uredba o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga]. Ti bi nalozi osobito trebali biti u skladu sa zabranom nametanja općih obveza praćenja ili aktivnog utvrđivanja činjenica i s posebnim zahtjevima iz te uredbe koji se odnose na naloge za uklanjanje nezakonitog sadržaja s interneta.

(43)S obzirom na potencijalnu važnost sadržaja koji može biti predmet naloga ili drugih mjera poduzetih u skladu s ovom Direktivom radi uklanjanja ili onemogućavanja pristupa sadržaju za istragu ili kazneni progon relevantnih kaznenih djela u skladu s kaznenim pravom, trebalo bi poduzeti potrebne mjere kako bi se nadležnim tijelima omogućilo pribavljanje ili osiguravanje takvog sadržaja kad je to potrebno. Te bi se mjere, na primjer, mogle sastojati od toga da se od relevantnih posrednih pružatelja usluga zatraži da taj sadržaj pošalju tim tijelima ili da ga čuvaju tijekom ograničenog razdoblja, ne dužeg no što je potrebno. Sve takve mjere trebale bi jamčiti sigurnost sadržaja, ostati ograničene na ono što je razumno i biti u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka.

(44)Kako bi se izbjegla sekundarna viktimizacija, žrtve bi trebale moći dobiti naknadu tijekom kaznenog postupka. Naknada od počinitelja trebala bi biti potpuna i ne bi trebala biti ograničena fiksnom gornjom granicom. Trebala bi pokriti svu štetu i traumu koju su pretrpjele žrtve te troškove nastale zbog upravljanja štetom, uključujući, među ostalim, troškove liječenja, utjecaj na situaciju žrtve u pogledu zaposlenja, gubitak zarade, psihološku štetu i moralne predrasude zbog povrede dostojanstva. Iznos naknade trebao bi odražavati činjenicu da će se žrtve nasilja u obitelji u potrazi za sigurnošću možda morati preseliti s mjesta gdje su izgradile život, što podrazumijeva moguću promjenu zaposlenja ili pronalaženje novih škola za djecu ili čak stvaranje novog identiteta.

(45)Pomoć i potporu žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji trebalo bi pružati prije, za vrijeme i tijekom odgovarajućeg razdoblja nakon završetka kaznenog postupka, na primjer ako je još uvijek potrebno liječenje kako bi se riješile teške tjelesne ili psihološke posljedice nasilja ili ako je sigurnost žrtve posebno ugrožena zbog izjava koje je dala u tom postupku.

(46)Specijalizirane službe za potporu trebale bi pružati potporu žrtvama svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, uključujući seksualno nasilje, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni brak, prisilni pobačaj i sterilizaciju, seksualno uznemiravanje i različite oblike nasilja na internetu.

(47)Specijalističkom potporom žrtvama bi se trebala pružati potpora prilagođena njihovim posebnim potrebama i bez obzira na službenu prijavu. Takve usluge mogle bi se pružati uz opće usluge za potporu žrtvama ili kao njihov sastavni dio, za što bi se moglo obratiti postojećim tijelima koja pružaju specijalističku potporu. Specijaliziranu potporu mogu pružati nacionalna tijela, organizacije za potporu žrtvama ili druge nevladine organizacije. Trebalo bi im dodijeliti dostatne ljudske i financijske resurse, a ako usluge pružaju nevladine organizacije, države članice trebale bi im osigurati odgovarajuća sredstva.

(48)Žrtve nasilja u obitelji i nasilja nad ženama obično imaju višestruke potrebe za zaštitom i potporom. Kako bi se učinkovito odgovorilo na njih, države članice takve bi usluge trebale pružati u istom prostoru ili ih koordinirati putem središnjeg mjesta za kontakt. Kako bi se doprlo i do žrtava u udaljenim područjima ili žrtava koje ne mogu fizički doći do takvih centara, države članice trebale bi omogućiti internetski pristup takvim uslugama. To bi trebalo uključivati uspostavu jedinstvenih i ažurnih internetskih stranica sa svim relevantnim informacijama o dostupnim uslugama podrške i zaštite te pristup tim uslugama (jedinstveni internetski pristup). Te internetske stranice trebale bi biti u skladu sa zahtjevima za pristupačnost za osobe s invaliditetom.

(49)Specijalizirane službe za potporu, uključujući skloništa i krizne centre za žrtve silovanja, trebalo bi se smatrati ključnima tijekom kriza i izvanrednih stanja, među ostalim tijekom zdravstvenih kriza. Te bi se usluge trebalo i dalje nuditi u tim situacijama, kad broj slučajeva nasilja u obitelji i nasilja nad ženama ima tendenciju porasta.

(50)Traumatična priroda seksualnog nasilja, uključujući silovanje, zahtijeva posebno osjetljiv odgovor osposobljenog i specijaliziranog osoblja. Žrtvama te vrste nasilja potrebna je hitna medicinska skrb i potpora za traume u kombinaciji s hitnim forenzičkim pregledima kako bi se prikupili dokazi potrebni za kazneni progon. Krizni centri za žrtve silovanja ili referentni centri za žrtve seksualnog nasilja trebali bi biti dostupni u dovoljnom broju i primjereno raspoređeni na području svake države članice. Slično tome, žrtvama sakaćenje ženskih spolnih organa, koje su često djevojke i djevojčice, obično je potrebna ciljana potpora. Stoga bi države članice trebale osigurati pružanje namjenske potpore prilagođene tim žrtvama.

(51)Uznemiravanje na radnom mjestu smatra se diskriminacijom na temelju spola u direktivama 2004/113/EZ, 2006/54/EZ i 2010/41/EU. S obzirom na to da seksualno uznemiravanje na radnom mjestu ima znatne negativne posljedice i za žrtve i za poslodavce, vanjske savjetodavne službe trebale bi i žrtvama i poslodavcima pružati savjete o odgovarajućem rješavanju takvih slučajeva na radnom mjestu, o pravnim lijekovima dostupnima poslodavcu za udaljavanje počinitelja s radnog mjesta te o pružanju mogućnosti ranog mirenja, ako to žrtva želi.

(52)Države članice trebale bi uvesti nacionalne telefonske linije za pomoć pod jedinstvenim europskim brojem [116 016] i taj bi se broj trebao naširoko oglašavati kao javni broj, besplatno dostupan 24 sata dnevno. Pružena potpora trebala bi uključivati savjetovanje u kriznim situacijama te bi se u okviru te potpore trebalo moći uputiti žrtve na usluge koje uključuju neposredni kontakt, kao što su skloništa, savjetovališta ili policija.

(53)Skloništa imaju ključnu ulogu u zaštiti žrtava od nasilja. Osim pružanja sigurnog mjesta za boravak, utočišta bi žrtvama trebala pružati potrebnu potporu u vezi s povezanim problemima koji se odnose na zdravlje, financijsku situaciju i dobrobit njihove djece, čime bi ih se u konačnici pripremilo za samostalan život.

(54)Kako bi se učinkovito riješile negativne posljedice za djecu žrtve, mjere potpore djeci trebale bi uključivati psihološko savjetovanje prilagođeno dobi, uz pedijatrijsku skrb prema potrebi, te bi ih trebalo pružiti čim nadležna tijela imaju opravdane razloge vjerovati da su djeca možda bila žrtve, uključujući djecu svjedoke nasilja. Pri pružanju potpore djeci žrtvama prvenstveno bi trebalo voditi računa o pravima djeteta kako su utvrđena u članku 24. Povelje.

(55)Kako bi se osigurala sigurnost djece tijekom mogućih posjeta počinitelju ili osumnjičeniku koji ima roditeljsku odgovornost s pravom na susrete, države članice trebale bi osigurati dostupnost neutralnih mjesta pod nadzorom, uključujući službe za zaštitu djece ili socijalne skrbi, kako bi se takvi posjeti tamo mogli odvijati u najboljem interesu djeteta. Ako je potrebno, posjeti bi se trebali odvijati u prisutnosti djelatnika službi za zaštitu djece ili socijalnih službi. Ako je potrebno osigurati privremeni smještaj, djecu bi prvenstveno trebalo smjestiti zajedno s nositeljem roditeljske odgovornosti koji nije počinitelj ili osumnjičenik, kao što je djetetova majka. Uvijek bi trebalo uzeti u obzir najbolji interes djeteta.

(56)Žrtve sa specifičnim potrebama i skupine izložene riziku od nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji, kao što su žene s invaliditetom, žene s boravišnim statusom ili dozvolom uzdržavanika, migrantice bez osobnih dokumenata, tražiteljice međunarodne zaštite, žene koje bježe od ratnih sukoba, beskućnice, žene manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla, žene koje žive u ruralnim područjima, seksualne radnice, pritvorenice ili starije žene, trebale bi dobiti posebnu zaštitu i potporu.

(57)Žene s invaliditetom nerazmjerno su izložene nasilju nad ženama i nasilju u obitelji te zbog svojeg invaliditeta često imaju poteškoća u pristupu mjerama zaštite i potpore. Stoga bi im države članice trebale osigurati da mogu u potpunosti iskoristiti prava utvrđena u ovoj Direktivi ravnopravno s drugima, istodobno posvećujući dužnu pozornost posebnoj ranjivosti takvih žrtava i njihovim vjerojatnim poteškoćama u pronalaženju pomoći.

(58)Države članice trebale bi osigurati poduzimanje preventivnih mjera, kao što su kampanje informiranja, kako bi se suzbilo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji. Prevencija bi se trebala odvijati i u formalnom obrazovanju, posebno jačanjem spolnog odgoja i društveno-emocionalnih kompetencija, empatijom i razvojem zdravih odnosa punih poštovanja.

(59)Države članice trebale bi poduzeti mjere za sprečavanje razvijanja štetnih rodnih stereotipa kako bi se iskorijenila ideja inferiornosti žena ili stereotipnih uloga žena i muškaraca. To bi moglo uključivati i mjere kojima je cilj osigurati da se kultura, običaji, religija, tradicija ili čast ne smatraju opravdanjem za počinjenje kaznenih djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji ili za blaže postupanje u slučaju počinjenja takvih djela. S obzirom na to da su djeca od vrlo rane dobi izložena rodnim ulogama koje oblikuju njihovu percepciju i utječu na njihove akademske i profesionalne odluke, kao i na očekivanja povezana s ulogama koje imaju kao žene i muškarci tijekom cijelog života, ključno je posvetiti se problemu rodnih stereotipa u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju.

(60)Kako bi se osiguralo prepoznavanje žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i odgovarajuća potpora tim žrtvama, države članice trebale bi osigurati da stručno osoblje koje bi moglo doći u kontakt sa žrtvama bude osposobljeno i dobije ciljane informacije. Osposobljavanjem bi se trebao obuhvatiti rizik od zastrašivanja te ponovljene i sekundarne viktimizacije, njihovo sprečavanje te dostupnost mjera zaštite i potpore za žrtve. Kako bi se spriječili i na odgovarajući način riješili slučajevi seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, osposobljavanje bi trebale proći i osobe s nadzornim funkcijama. Tim bi se osposobljavanjem trebale obuhvatiti i procjene povezane sa seksualnim uznemiravanjem na radnom mjestu i povezanim psihosocijalnim rizicima za sigurnost i zdravlje kako je navedeno u Direktivi 89/391/EEZ Europskog parlamenta i Vijeća 45 . Aktivnosti osposobljavanja trebale bi obuhvaćati i rizik od nasilja treće strane. Nasilje trećih strana odnosi se na nasilje koje osoblje može pretrpjeti na radnom mjestu, ali ne od suradnika, i uključuje, primjerice, slučajeve medicinskih sestara koje seksualno uznemiravaju pacijenti.

(61)Kako bi se suzbilo nedovoljno prijavljivanje, države članice trebale bi se povezati i s tijelima kaznenog progona u osmišljavanju osposobljavanja, posebno u vezi sa štetnim rodnim stereotipima, ali i u sprečavanju kaznenih djela, s obzirom na njihov uobičajeni bliski kontakt sa skupinama koje su izložene riziku od nasilja i žrtvama.

(62)Trebalo bi uspostaviti interventne programe kako bi se spriječio i sveo na najmanju moguću mjeru rizik od (ponavljanih) kaznenih djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji. Programi bi posebno trebali biti usmjereni na poučavanje počinitelja ili potencijalnih počinitelja kaznenih djela tome kako da u međuljudskim odnosima prihvate nenasilno ponašanje i da se suprotstave nasilnim obrascima ponašanja. Programi bi trebali potaknuti počinitelje da preuzmu odgovornost za svoje postupke i ispitaju svoje stavove i uvjerenja o ženama.

(63)Kako bi se osiguralo da žrtve kaznenih djela nasilja na internetu iz ove Direktive mogu učinkovito ostvariti svoja prava na uklanjanje nezakonitih sadržaja povezanih s takvim kaznenim djelima, države članice trebale bi poticati suradnju među pružateljima posredničkih usluga. Kako bi se osiguralo rano otkrivanje takvih sadržaja i učinkovito rješavanje problema te odgovarajuća pomoć i potpora žrtvama tih kaznenih djela, države članice isto bi tako trebale olakšati uspostavu ili upotrebu postojećih dobrovoljnih samoregulatornih mjera, kao što su kodeksi ponašanja, među ostalim za otkrivanje sustavnih rizika povezanih s takvim nasiljem na internetu i osposobljavanje zaposlenika pružatelja usluga na koje se odnosi sprečavanje takvog nasilja i pružanje pomoći žrtvama.

(64)Politike za odgovarajuću borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji mogu se oblikovati samo na temelju sveobuhvatnih i usporedivih razvrstanih podataka. Kako bi se učinkovito pratila kretanja u državama članicama i popunile praznine u usporedivim podacima, države članice trebale bi redovito provoditi istraživanja koristeći se usklađenom metodologijom Komisije (Eurostata) za prikupljanje podataka i dostavu tih podataka Komisiji (Eurostatu).

(65)Države članice trebale bi osigurati da su prikupljeni podaci ograničeni na ono što je nužno za potporu praćenju raširenosti i trendova nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te osmisliti nove strategije politike u tom području. Pri razmjeni prikupljenih podataka ne bi trebalo uključiti osobne podatke.

(66)Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi na temelju ove Direktive, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka između nadležnih tijela, trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, direktivama (EU) 2016/680 i 46 2002/58/EZ 47 Europskog parlamenta i Vijeća. Svaka obrada osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije trebala bi se provoditi u skladu s uredbama (EU) 2018/1725 48 , 2018/1727 49 i 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća 50 ili svim drugim primjenjivim pravilima Unije o zaštiti podataka.

(67)Direktivom 2011/93/EU predviđena su kaznena djela povezana sa seksualnim zlostavljanjem djece. Kako bi se osigurala usklađenost s tom direktivom u pogledu kaznenog djela silovanja, trebalo bi osigurati istu razinu zaštite za djecu koja su dosegnula dob za pristanak na spolni odnos i definirati posebno kazneno djelo u pogledu djece mlađe od dobi za pristanak na spolni odnos. Stoga bi Direktivu 2011/93/EU trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(68)S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u cijeloj Uniji na temelju zajedničkih minimalnih pravila, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka predviđenih mjera on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(69)[U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.] ILI [U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Irska je [pismom od …] obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.]

(70)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(71)Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje [XX. XX 2022.]

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE 1.
OPĆE ODREDBE

Članak 1.
Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Utvrđuju se minimalna pravila u odnosu na:

(a)definiranje kaznenih djela i kazni u području seksualnog iskorištavanja žena i djece te računalnog kriminala;

(b)prava žrtava svih oblika nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji prije, tijekom ili nakon kaznenog postupka;

(c)zaštitu žrtava i potporu žrtvama.

Članak 2.

Žrtve s povećanim rizikom od nasilja i posebni rizici

1.Pri provedbi mjera na temelju ove Direktive države članice uzimaju u obzir povećani rizik od nasilja s kojim se suočavaju žrtve koje trpe diskriminaciju na temelju kombinacije spola i drugih osnova kako bi se zadovoljile njihove potrebe za pojačanom zaštitom i potporom, kako je utvrđeno u članku 18. stavku 4., članku 27. stavku 5. i članku 37. stavku 7.

2.Države članice osiguravaju da se u primjeni ove Direktive posebna pozornost posveti riziku od zastrašivanja, odmazde, sekundarne i ponovljene viktimizacije te potrebi zaštite dostojanstva i tjelesnog integriteta žrtava.

Članak 3.
Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na sljedeća kaznena djela:

(a)kaznena djela iz poglavlja 2.;

(b)djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji koja su kriminalizirana na temelju drugih instrumenata prava Unije;

(c)sva druga djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji koja su kriminalizirana u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 4.
Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)„nasilje nad ženama” znači rodno uvjetovano nasilje usmjereno protiv žene, djevojke ili djevojčice zato što je žena, djevojka ili djevojčica, ili nasilje koje nerazmjerno pogađa žene, djevojke ili djevojčice, uključujući sva djela takvog nasilja koja imaju ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihološku ili ekonomsku štetu ili patnju, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili proizvoljno oduzimanje slobode, bez obzira na to je li do njih došlo u javnom ili u privatnom životu;

(b)„nasilje u obitelji” znači sva djela nasilja koja imaju ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihološku ili ekonomsku štetu ili patnju do koje dolazi unutar obitelji ili kućanstva, neovisno o biološkim ili zakonskim obiteljskim vezama, ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, bez obzira na to dijeli li počinitelj ili je dijelio boravište sa žrtvom;

(c)„žrtva” znači svaka osoba, bez obzira na spol ili rod, ako nije drugačije navedeno, koja je pretrpjela štetu izravno uzrokovanu djelima nasilja obuhvaćenima ovom Direktivom, uključujući djecu koja su svjedoci takvog nasilja;

(d)„nasilje na internetu” znači svako djelo nasilja obuhvaćeno ovom Direktivom koje je djelomično ili u potpunosti počinjeno, potpomognuto ili pogoršano upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

(e)„informacijske i komunikacijske tehnologije” znači svi tehnološki alati i sredstva koji se upotrebljavaju za digitalnu pohranu, izradu, dijeljenje ili razmjenu informacija, uključujući pametne telefone, računala, društvene mreže i druge medijske aplikacije i usluge;

(f)„pružatelji posredničkih usluga” znači pružatelji usluga kako su definirani u članku 2. točki (f) Uredbe (EU) YYYY/XXX Europskog parlamenta i Vijeća 51 [Uredba o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga];

(g)„seksualno uznemiravanje na radnom mjestu” znači svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne naravi, do kojega dolazi tijekom ili u vezi s pitanjima zapošljavanja, obavljanja zanimanja ili samozaposlenja, u cilju ili s učinkom povrede dostojanstva žrtve, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje;

(h)„dijete” znači svaka osoba mlađa od 18 godina;

(i)„dob za pristanak na spolni odnos” znači dob ispod koje je, u skladu s nacionalnim pravom, zabranjeno stupanje u spolni odnos s djetetom;

(j)„uzdržavanik” znači dijete žrtve ili svaka osoba, osim počinitelja ili osumnjičenika, koja živi u istom kućanstvu sa žrtvom i kojoj žrtva pruža skrb i potporu.

POGLAVLJE 2.

KAZNENA DJELA SEKSUALNOG ISKORIŠTAVANJA ŽENA I DJECE TE RAČUNALNI KRIMINAL

Članak 5.
Silovanje

1.Države članice osiguravaju da sljedeće namjerno postupanje bude kažnjivo kao kazneno djelo:

(a)sudjelovanje u činu vaginalne, analne ili oralne penetracije seksualne naravi, bilo kojim dijelom tijela ili predmetom, sa ženom bez njezina pristanka;

(b)navođenje žene da bez pristanka sudjeluje u činu vaginalne, analne ili oralne penetracije seksualne naravi, bilo kojim dijelom tijela ili predmetom, s drugom osobom.

2.Države članice osiguravaju da se činom bez pristanka smatra čin koji se obavlja bez dobrovoljnog pristanka žene ili u slučajevima kad žena ne može izraziti slobodnu volju zbog svojeg tjelesnog ili mentalnog stanja, čime se iskorištava njezina nesposobnost za formiranje slobodne volje, kao što je stanje nedostatka svijesti, opijenosti, spavanja, bolesti, tjelesne ozljede ili invaliditeta.

3.Pristanak se može povući u svakom trenutku za vrijeme trajanja čina. Izostanak pristanka ne može se opovrgnuti isključivo ženinom šutnjom, nedostatkom verbalnog ili fizičkog protivljenja ili njezinim seksualnim ponašanjem u prošlosti.

Članak 6.
Sakaćenje ženskih spolnih organa

Države članice osiguravaju da sljedeće namjerno postupanje bude kažnjivo kao kazneno djelo:

(a)odstranjivanje, obrezivanje ili drugi oblici sakaćenja cijelih ili bilo kojeg dijela velikih stidnih usana, malih stidnih usana ili klitorisa;

(b)prisiljavanje ili utjecanje na ženu ili djevojčicu da se podvrgne bilo kojoj od radnji navedenih u točki (a).

Članak 7.
Dijeljenje intimnih ili manipuliranih sadržaja bez pristanka

Države članice osiguravaju da sljedeće namjerno postupanje bude kažnjivo kao kazneno djelo:

(a)stavljanje intimnih slika, videozapisa ili drugih sadržaja kojima se prikazuju spolne radnje druge osobe na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija bez pristanka te osobe;

(b)izrada slika, videozapisa ili drugih sadržaja na kojima se čini kao da je druga osoba uključena u spolne radnje ili manipuliranje njima, nakon čega se stavljaju na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija bez pristanka te osobe;

(c)prijetnja uključivanjem u postupanje koje se navodi u točkama (a) i (b) kako bi se drugu osobu prisililo da izvrši ili prihvati određenu radnju ili se suzdrži od nje.

Članak 8.
Uhođenje na internetu

Države članice osiguravaju da sljedeće namjerno postupanje bude kažnjivo kao kazneno djelo:

(a)ustrajno sudjelovanje u prijetnjama ili zastrašivanju usmjerenima protiv druge osobe putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, što uzrokuje bojazan osobe za vlastitu sigurnost ili za sigurnost uzdržavanika;

(b)stavljanje druge osobe pod kontinuirani nadzor, bez njezina pristanka ili zakonskog ovlaštenja za to, s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija, radi praćenja te osobe ili praćenja njezinih kretanja i aktivnosti;

(c)stavljanje sadržaja koji uključuju osobne podatke druge osobe na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija, bez pristanka te osobe, kako bi se te krajnje korisnike potaknulo na nanošenje fizičke ili znatne psihološke štete toj osobi.

Članak 9.
Uznemiravanje na internetu

Države članice osiguravaju da sljedeće namjerno postupanje bude kažnjivo kao kazneno djelo:

(a)započinjanje napada trećih strana na drugu osobu stavljanjem uvredljivog ili prijetećeg sadržaja na raspolaganje mnoštvu krajnjih korisnika s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija, čime se uzrokuje znatna psihološka šteta napadnutoj osobi;

(b)sudjelovanje s trećim stranama u napadima iz točke (a).

Članak 10.
Poticanje na nasilje ili mržnju na internetu

Države članice osiguravaju da se namjerno poticanje na nasilje ili mržnju protiv skupine osoba ili pripadnika takve skupine definirane na temelju spola ili roda javnim širenjem sadržaja koji uključuje takvo poticanje putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija kažnjava kao kazneno djelo.

Članak 11.
Poticanje, pomaganje i podupiranje te pokušaj

1.Države članice osiguravaju da poticanje, pomaganje i podupiranje počinjenja bilo kojeg kaznenog djela iz članaka od 5. do 9. budu kažnjivi kao kaznena djela.

2.Države članice osiguravaju da pokušaj počinjenja bilo kojeg kaznenog djela iz članaka 5. i 6. bude kažnjiv kao kazneno djelo.

Članak 12.
Kazne

1.Države članice osiguravaju da kaznena djela iz članaka od 5. do 11. budu kažnjiva učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenim sankcijama.

2.Države članice osiguravaju da kazneno djelo iz članka 5. bude kažnjivo najvišom kaznom od najmanje osam godina zatvora i najmanje deset godina zatvora ako je kazneno djelo počinjeno u otegotnim okolnostima iz članka 13.

3.Države članice osiguravaju da počinitelj kaznenog djela iz članka 5. koji je prethodno osuđen za kaznena djela iste naravi obvezno sudjeluje u interventnom programu iz članka 38.

4.Države članice osiguravaju da kazneno djelo iz članka 6. bude kažnjivo najvišom kaznom od najmanje pet godina zatvora i najmanje sedam godina zatvora ako je kazneno djelo počinjeno u otegotnim okolnostima iz članka 13.

5.Države članice osiguravaju da kaznena djela iz članaka 8. i 10. budu kažnjiva najvišom kaznom zatvora od najmanje dvije godine.

6.Države članice osiguravaju da kaznena djela iz članaka 7. i 9. budu kažnjiva najvišom kaznom zatvora od najmanje godinu dana.

Članak 13.
Otegotne okolnosti

Ako sljedeće okolnosti već nisu među sastavnim elementima kaznenih djela iz članaka od 5. do 10., države članice osiguravaju da se one mogu smatrati otegotnim okolnostima u odnosu na kaznena djela u sljedećim situacijama:

(a)to kazneno djelo ili drugo kazneno djelo nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji počinjeno je opetovano;

(b)kazneno djelo počinjeno je protiv osobe koja je zbog posebnih okolnosti postala ranjiva, kao što su stanje ovisnosti ili tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog invaliditeta, ili živi u ustanovi;

(c)kazneno djelo počinjeno je protiv djeteta;

(d)kazneno djelo počinjeno je u nazočnosti djeteta;

(e)kazneno djelo počinile su dvije ili više osoba zajedničkim djelovanjem;

(f)kaznenom djelu prethodilo je nasilje jačeg intenziteta ili je djelo popraćeno takvim nasiljem;

(g)kazneno djelo počinjeno je uz uporabu oružja ili uz prijetnju uporabom oružja;

(h)kazneno djelo počinjeno je uz uporabu sile ili uz prijetnju uporabom sile ili prisile;

(i)kazneno djelo imalo je za posljedicu smrt ili samoubojstvo žrtve ili tešku tjelesnu ili psihičku štetu za žrtvu;

(j)počinitelj je prethodno bio osuđivan za kaznena djela iste vrste;

(k)kazneno djelo počinjeno je protiv bivšeg ili sadašnjeg bračnog druga ili partnera;

(l)kazneno djelo počinio je član obitelji ili osoba koja živi sa žrtvom;

(m)kazneno djelo počinjeno je zlouporabom priznatog položaja povjerenja, autoriteta ili utjecaja;

(n)kazneno djelo snimljeno je, fotografirano ili zabilježeno u nekom drugom obliku te ga je počinitelj učinio dostupnim;

(o)kazneno djelo počinjeno je navođenjem žrtve da uzima droge, alkohol ili druge opojne tvari ili da dođe pod njihov utjecaj.

Članak 14.
Nadležnost

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile svoju nadležnost nad kaznenim djelima iz članaka od 5. do 11. kad je:

(a)kazneno djelo počinjeno u cijelosti ili djelomično na njihovu državnom području;

(b)kazneno djelo počinio njihov državljanin.

2.Država članica obavješćuje Komisiju ako odluči proširiti svoju nadležnost na kaznena djela iz članaka od 5. do 11. koja su počinjena izvan njezina državnog područja u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)kazneno djelo počinjeno je protiv njezina državljanina ili osobe koja ima uobičajeno boravište na njezinu državnom području;

(b)počinitelj ima uobičajeno boravište na njezinu državnom području.

3.Države članice osiguravaju da njihovom nadležnošću utvrđenom za kaznena djela iz članaka od 7. do 10. budu obuhvaćene situacije u kojima je kazneno djelo počinjeno sredstvima informacijske i komunikacijske tehnologije kojima se pristupa s njihova državnog područja, bez obzira na to ima li pružatelj posredničkih usluga sjedište na njihovu državnom području.

4.U slučajevima iz stavka 1. točke (b) svaka država članica osigurava da njezina nadležnost ne podliježe uvjetu da su radnje kažnjive kao kaznena djela u zemlji u kojoj su počinjene.

5.U slučajevima iz stavka 1. točke (b) države članice osiguravaju da izvršavanje njihove nadležnosti ne bude podložno uvjetu da kazneni progon može započeti samo nakon što žrtva podnese prijavu u mjestu u kojem je kazneno djelo počinjeno ili nakon što država mjesta u kojem je kazneno djelo počinjeno podnese prijavu.

Članak 15.
Rokovi zastare

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale rok zastare na temelju kojega je predviđeno dovoljno dugo razdoblje nakon počinjenja tih kaznenih djela kako bi se mogli provesti istraga i kazneni progon, održati suđenje i donijeti sudska odluka u vezi s kaznenim djelima iz članaka od 5. do 11.

2.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale rok zastare za kaznena djela iz članka 5. od najmanje 20 godina od trenutka počinjenja kaznenog djela.

3.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale rok zastare za kaznena djela iz članka 6. od najmanje 10 godina od trenutka počinjenja kaznenog djela.

4.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale rok zastare za kaznena djela iz članaka 7. i 9. od najmanje pet godina nakon prestanka kaznenog djela ili nakon što je žrtva saznala za njega.

5.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale rok zastare za kaznena djela iz članaka 8. i 10. od najmanje sedam godina nakon prestanka kaznenog djela ili nakon što je žrtva saznala za njega.

6.Ako je žrtva dijete, rok zastare počinje teći najranije nakon što žrtva navrši 18 godina.

POGLAVLJE 3.

ZAŠTITA ŽRTAVA I PRISTUP PRAVOSUĐU

Članak 16.
Prijavljivanje nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji

1.Uz prava žrtava pri podnošenju prijave u skladu s člankom 5. Direktive 2012/29/EU, države članice osiguravaju da žrtve mogu nadležnim tijelima na jednostavan i lako dostupan način prijaviti kaznena djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji. To uključuje mogućnost prijavljivanja kaznenih djela putem interneta ili drugih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uključujući i mogućnost podnošenja dokaza, posebno ako se prijavljuju kaznena djela nasilja na internetu.  

2.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi potaknule svaku osobu da prijavi nadležnim tijelima ako u dobroj vjeri zna ili sumnja da je došlo do kaznenih djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji ili da se očekuju daljnja djela nasilja.

3.Države članice osiguravaju da zbog pravila o povjerljivosti kojima na temelju nacionalnog prava podliježe relevantno stručno osoblje, kao što su zdravstveni djelatnici, to stručno osoblje ne bude spriječeno da prijavi nadležnim tijelima ako ima opravdane razloge vjerovati da postoji neposredna opasnost da će osoba pretrpjeti ozbiljnu tjelesnu štetu zbog toga što je izložena bilo kojem od kaznenih djela obuhvaćenih ovom Direktivom. Ako je žrtva dijete, relevantno stručno osoblje može prijaviti nadležnim tijelima ako ima opravdane razloge vjerovati da je počinjeno teško nasilje obuhvaćeno ovom Direktivom ili da se mogu očekivati daljnja djela teškog nasilja.

4.Ako djeca prijavljuju kaznena djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji, države članice osiguravaju da postupci prijave budu sigurni i povjerljivi te osmišljeni i dostupni na način i na jeziku prilagođenom djeci, u skladu s njihovom dobi i zrelošću. Ako je u kazneno djelo uključen nositelj roditeljske odgovornosti, države članice trebale bi osigurati da izvješćivanje ne bude uvjetovano pristankom te osobe.

5.Države članice osiguravaju da se nadležnim tijelima koja dolaze u kontakt sa žrtvom koja prijavljuje kaznena djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji zabrani prijenos osobnih podataka koji se odnose na boravišni status žrtve tijelima nadležnima za migracije, barem do dovršetka prve pojedinačne procjene iz članka 18.

Članak 17.
Istraga i kazneni progon

1.Države članice osiguravaju da osobe, jedinice ili službe koje istražuju i kazneno gone nasilje nad ženama ili nasilje u obitelji imaju dovoljno stručnog znanja i učinkovitih istražnih alata za učinkovitu istragu i kazneni progon takvih kaznenih djela, posebno za prikupljanje, analizu i osiguravanje elektroničkih dokaza u slučajevima nasilja na internetu. 

2.Države članice osiguravaju da se prijavljena kaznena djela nasilja nad ženama ili djela nasilja u obitelji bez odgode obrade i prenesu tijelima nadležnima za kazneni progon i istragu.

3.Nadležna tijela odmah i učinkovito evidentiraju i istražuju navode o nasilju nad ženama ili nasilju u obitelji te osiguravaju da se u svim slučajevima podnese službena prijava.

4.Nadležna tijela odmah upućuju žrtve relevantnim zdravstvenim djelatnicima ili službama za potporu iz članaka 27., 28. i 29. kako bi pomogli u osiguravanju dokaza, posebno u slučajevima seksualnog nasilja, ako žrtva želi podnijeti optužnicu i koristiti se takvim uslugama.

5.Istrage ili progon kaznenih djela iz članka 5. ne ovise o prijavi ili optužbama žrtve ili njezina zastupnika, a kazneni postupak nastavlja se čak i ako su prijava ili optužbe povučene.

Članak 18.
Pojedinačna procjena radi utvrđivanja potreba zaštite žrtava

1.U okviru pojedinačne procjene koja se provodi u skladu s člankom 22. Direktive 2012/29/EU, države članice osiguravaju da se u vezi sa žrtvama obuhvaćenima ovom Direktivom procijene dodatni elementi kako su utvrđeni u stavcima od 2. do 7. ovog članka.

2.Ta pojedinačna procjena pokreće se nakon prvog kontakta žrtve s nadležnim tijelima. Nadležna pravosudna tijela najkasnije do pokretanja kaznenog postupka provjeravaju je li provedena procjena. Ako to nije slučaj, ta će tijela što je prije moguće ispraviti situaciju provođenjem procjene.

3.Pojedinačna procjena usmjerena je na rizik koji potječe od počinitelja ili osumnjičenika, uključujući rizik od ponovljenog nasilja, rizik od tjelesnih ozljeda, od uporabe oružja, rizik koji nastaje zbog činjenice da počinitelj ili osumnjičenik živi sa žrtvom, rizik uzrokovan činjenicom da počinitelj ili osumnjičenik zlouporabljuje drogu ili alkohol te rizik od zlostavljanja djece, problema s mentalnim zdravljem ili uhođenja.

4.U procjeni se uzimaju u obzir specifične okolnosti povezane sa žrtvom, uključujući i činjenicu je li žrtva doživjela diskriminaciju na temelju kombinacije spola i drugih osnova te se stoga suočava s povećanim rizikom od nasilja, kao i žrtvino viđenje i procjena situacije. Provodi se u najboljem interesu žrtve, pri čemu se posebna pozornost posvećuje potrebi izbjegavanja sekundarne ili ponovljene viktimizacije.

5.Države članice na temelju pojedinačne procjene osiguravaju poduzimanje odgovarajućih zaštitnih mjera, kao što su:

(a)mjere iz članaka 23. i 24. Direktive 2012/29/EU;

(b)izdavanje hitnih naloga za udaljavanje ili naloga o zabrani pristupa i zaštiti u skladu s člankom 21. ove Direktive;

(c)daljnje mjere za upravljanje ponašanjem počinitelja ili osumnjičenika, posebno na temelju članka 38. ove Direktive.

6.Pojedinačna procjena provodi se u suradnji sa svim relevantnim nadležnim tijelima ovisno o fazi postupka i relevantnim službama za potporu, kao što su centri za zaštitu žrtava i skloništa za žene, socijalne službe i zdravstveni djelatnici.

7.Nadležna tijela ažuriraju pojedinačnu procjenu u redovitim vremenskim razmacima kako bi osigurala da se mjere zaštite odnose na aktualnu situaciju žrtve. To uključuje procjenu je li potrebno prilagoditi ili poduzeti zaštitne mjere, posebno na temelju članka 21.

8.Pretpostavlja se da uzdržavanici žrtava imaju posebne potrebe zaštite, iako se ne podvrgavaju procjeni iz stavaka od 1. do 6.

Članak 19.
Pojedinačna procjena potreba žrtava za potporom

1.Države članice osiguravaju da, uzimajući u obzir pojedinačnu procjenu iz članka 18., nadležna tijela procjenjuju pojedinačne potrebe žrtve i njezina uzdržavanika za potporom kako je predviđeno u poglavlju 4.

2.Članak 18. stavci 4. i 7. primjenjuju se na pojedinačnu procjenu potreba za potporom iz stavka 1. ovog članka.

Članak 20.
Upućivanje službama za potporu

1.Ako su procjenama iz članaka 18. i 19. utvrđene posebne potrebe za potporom ili zaštitom ili ako žrtva zatraži potporu, države članice osiguravaju da službe za potporu stupe u kontakt sa žrtvama kako bi im ponudile potporu.

2.Nadležna tijela pravodobno i koordinirano odgovaraju na zahtjeve za zaštitu i potporu.

3.Prema potrebi mogu uputiti djecu žrtve, uključujući svjedoke, na službe za potporu bez prethodnog pristanka nositelja roditeljske odgovornosti.

4.Države članice osiguravaju prijenos relevantnih osobnih podataka o žrtvi i njezinoj situaciji relevantnim službama za potporu ako je to potrebno kako bi se osiguralo da žrtva dobije odgovarajuću potporu i zaštitu. Takav je prijenos povjerljive naravi.

5.Službe za potporu pohranjuju osobne podatke onoliko dugo koliko je potrebno za pružanje usluga potpore, a u svakom slučaju ne dulje od 12 mjeseci nakon posljednjeg kontakta između službe za potporu i žrtve.

Članak 21.
Hitni nalozi za udaljavanje, nalozi o zabrani pristupa i zaštiti

1.Države članice osiguravaju da u situacijama neposredne opasnosti za zdravlje ili sigurnost žrtve ili njezina uzdržavanika nadležna tijela izdaju naloge upućene počinitelju ili osumnjičeniku za nasilje obuhvaćeno ovom Direktivom, kako bi ga se uklonilo iz boravišta žrtve ili njezinih uzdržavanika na dovoljno razdoblje i kako bi se počinitelju ili osumnjičeniku zabranilo da dolazi na radno mjesto žrtve ili da na bilo koji način stupi u kontakt sa žrtvom ili njezinim uzdržavanicima. Takvi nalozi imaju trenutačan učinak i ne ovise o tome je li žrtva prijavila kazneno djelo.

2.Države članice osiguravaju da nadležna tijela mogu izdati naloge o zabrani pristupa ili zaštiti kako bi se žrtvama ili njihovim uzdržavanicima pružila dugoročna zaštita od svih djela nasilja obuhvaćenih ovom Direktivom, među ostalim zabranom ili ograničavanjem određenih vrsta opasnog ponašanja počinitelja ili osumnjičenika.

3.Države članice osiguravaju da nadležna tijela obavješćuju žrtve o mogućnosti podnošenja zahtjeva za hitno izdavanje naloga za udaljavanje ili naloga o zabrani pristupa i zaštiti, kao i o mogućnosti traženja prekograničnog priznavanja naloga o zaštiti u skladu s Direktivom 2011/99/EU ili Uredbom (EU) br. 606/2013.

4.Svako kršenje hitnih naloga za udaljavanje, naloga o zabrani pristupa i zaštiti podliježe učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenim ili drugim pravnim sankcijama.

5.Ovim se člankom države članice ne obvezuje na izmjenu svojih nacionalnih sustava u pogledu kvalifikacije hitnih naloga za udaljavanje i naloga o zabrani pristupa i zaštiti kako bi bili obuhvaćeni kaznenim, građanskim ili upravnim pravom.

Članak 22.
 Zaštita privatnog života žrtve

Ne dovodeći u pitanje prava na obranu, države članice osiguravaju da u kaznenim istragama i sudskim postupcima ne budu dopuštena pitanja, upiti ni dokazi o seksualnom ponašanju žrtve u prošlosti ili drugim aspektima njezina privatnog života.

Članak 23
. Smjernice za tijela za izvršenje zakona i pravosudna tijela

Države članice izdaju smjernice za nadležna tijela koja djeluju u kaznenim postupcima, uključujući smjernice za tužiteljstvo i sudstvo, u vezi sa slučajevima nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji. Te smjernice uključuju sljedeće upute:

(a)kako osigurati pravilnu identifikaciju svih oblika takvog nasilja;

(b)kako provesti pojedinačnu procjenu u skladu s člancima 18. i 19.;

(c)kako postupati prema žrtvama na način koji je prilagođen osobama koje su doživjele traumu i djeci te rodno osjetljiv;

(d)kako osigurati da se postupak vodi na način kojim se sprečava sekundarna ili ponovljena viktimizacija;

(e)kako zadovoljiti potrebe za pojačanom zaštitom i potporom žrtava diskriminacije na temelju kombinacije spola i drugih osnova;

(f)kako izbjeći rodne stereotipe;

(g)kako uputiti žrtve službama za potporu kako bi se osiguralo odgovarajuće postupanje sa žrtvama i rješavanje slučajeva nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji.

Članak 24.
 Uloga nacionalnih tijela i tijela za ravnopravnost

1.Države članice određuju i poduzimaju potrebne mjere kako bi jedno ili više tijela obavljalo sljedeće zadaće:

(a)pružanje neovisne pomoći i savjetovanja žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji;

(b)objavljivanje nezavisnih izvješća i izdavanje preporuka o svim pitanjima koja se odnose na takve oblike nasilja;

(c)razmjena dostupnih informacija s odgovarajućim europskim tijelima kao što je Europski institut za ravnopravnost spolova.

Ta tijela mogu biti dio tijela za ravnopravnost osnovanih u skladu s direktivama 2004/113/EZ, 2006/54/EZ i 2010/41/EU.

2.Države članice osiguravaju da tijela iz stavka 1. mogu djelovati u ime ili kao potpora jednoj ili više žrtava nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji u sudskim postupcima, uključujući zahtjev za naknadu iz članka 26. i uklanjanje internetskog sadržaja iz članka 25., uz odobrenje žrtava.

Članak 25.
 Mjere za uklanjanje određenih internetskih sadržaja

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale brzo uklanjanje sadržaja iz članka 7. točaka (a) i (b), članka 8. točke (c) i članaka 9. i 10. Te mjere uključuju mogućnost da njihova nadležna pravosudna tijela na zahtjev žrtve izdaju obvezujuće pravne naloge za uklanjanje takvih sadržaja ili onemogućavanje pristupa tim sadržajima, koji se upućuju relevantnim pružateljima posredničkih usluga.

2.Države članice osiguravaju da se nalozi iz stavka 1. mogu izdati u postupku privremene pravne zaštite, čak i prije okončanja ijednog kaznenog postupka povezanog s kaznenim djelima iz članka 7. točaka (a) i (b), članka 8. točke (c), članka 9. ili članka 10. ako nadležno pravosudno tijelo smatra:

(a)da su predočeni dostatni dokazi koji opravdavaju zaključak da je ponašanje iz članka 7. točaka (a) i (b), članka 8. točke (c), članka 9. ili članka 10. vjerojatno bilo usmjereno na podnositelja zahtjeva i da je sadržaj koji je predmet zahtjeva upravo sadržaj naveden u tim člancima;

(b)da je uklanjanje tog sadržaja potrebno kako bi se spriječila ili ograničila znatna šteta za žrtvu;

(c)da prava i interesi drugih uključenih strana povezani s mogućim uklanjanjem nisu takve prirode da nadmašuju prava i interese žrtve koji su povezani s uklanjanjem.

3.Države članice osiguravaju da nalozi iz stavaka 1. i 2. budu valjani tijekom odgovarajućeg razdoblja od najviše godinu dana, podložno produljenju za dodatno odgovarajuće razdoblje, na zahtjev žrtve, ako nadležno pravosudno tijelo smatra da su i dalje ispunjeni uvjeti iz stavka 2. Međutim, države članice osiguravaju da u slučaju da se okončaju kazneni postupci povezani s kaznenim djelima iz članka 7. točaka (a) i (b), članka 8. točke (c), članka 9. ili članka 10., a pritom se ne utvrdi počinjenje kaznenog djela, nalozi budu poništeni i da se o tome obavijesti dotični pružatelj posredničkih usluga.

4.Države članice osiguravaju da izdavanje naloga i donošenje drugih mjera iz stavaka 1. i 2. budu u skladu s transparentnim postupcima i da podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama, posebno kako bi se osiguralo da ti nalozi i druge mjere budu ograničeni na ono što je nužno i razmjerno te da se uzimaju u obzir prava i interesi svih uključenih strana.

5.Države članice osiguravaju da dotični pružatelji posredničkih usluga, prema potrebi, obavijeste krajnje korisnike relevantnih usluga o razlozima uklanjanja ili onemogućavanja pristupa sadržaju na temelju naloga ili drugih mjera iz stavaka 1. i 2. te da ti krajnji korisnici imaju pristup sudskoj zaštiti.

6.Države članice osiguravaju da uklanjanje sadržaja ili onemogućavanje pristupa sadržaju na temelju naloga ili drugih mjera iz stavaka 1. i 2. ne sprečava nadležna tijela da prikupe ili osiguraju dokaze potrebne za istragu i kazneni progon zbog kaznenih djela iz članka 7. točaka (a) i (b), članka 8. točke (c), članka 9. ili članka 10.

Članak 26.
 Naknada štete od počinitelja kaznenih djela

1.Države članice osiguravaju žrtvama pravo na punu naknadu štete od počinitelja kaznenih djela za štetu koja proizlazi iz svih oblika nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji.

2.Države članice osiguravaju da žrtve dobiju odluku o naknadi štete tijekom kaznenog postupka.

3.Zahvaljujući naknadi štete, žrtve se stavljaju u položaj u kojem bi bile da kazneno djelo nije počinjeno, uzimajući u obzir ozbiljnost posljedica za žrtvu. Naknada se ne ograničava određivanjem gornje granice.

4.Šteta uključuje troškove za zdravstvene usluge, usluge pružanja potpore, rehabilitaciju, gubitak prihoda i druge razumne troškove koji su nastali kao posljedica kaznenog djela ili upravljanja njegovim posljedicama. Iznosom dodijeljene naknade štete nadoknađuje se i tjelesna i psihološka šteta te neimovinska šteta.

5.Rok zastare za podnošenje zahtjeva za naknadu štete mora iznositi najmanje pet godina od trenutka počinjenja kaznenog djela.

U slučajevima seksualnog nasilja rok zastare mora iznositi najmanje deset godina.

Rok zastare za podnošenje zahtjeva za naknadu štete za kaznena djela iz članka 7. počinje teći po žrtvinu saznanju o kaznenom djelu.

Rok zastare ne počinje teći sve dok počinitelj kaznenog djela i žrtva žive u istom kućanstvu. Osim toga, ako je žrtva dijete, rok zastare ne počinje teći prije nego što žrtva navrši 18 godina.

Rok zastare prekida se ili obustavlja tijekom trajanja sudskih postupaka povezanih s kaznenim djelom.

POGLAVLJE 4.

POTPORA ŽRTVAMA

Članak 27.
Specijalizirana potpora žrtvama

1.Države članice osiguravaju da specijalističke službe za potporu iz članka 9. stavka 3. Direktive 2012/29/EU budu dostupne žrtvama nasilja obuhvaćenima ovom Direktivom. Specijalističke službe za potporu nude sljedeće vrste potpore:

(a)pružanje savjeta i informacija o svim relevantnim pravnim ili praktičnim pitanjima koja nastaju kao posljedica kaznenog djela, među ostalim o pristupu stanovanju, obrazovanju i osposobljavanju te o pomoći za ostanak na radnom mjestu ili pronalaženje zaposlenja;

(b)upućivanje na medicinske i forenzičke preglede;

(c)pružanje potpore žrtvama nasilja na internetu, uključujući savjete o pravnim lijekovima za uklanjanje internetskog sadržaja povezanog s kaznenim djelom.

2.Specijalizirana potpora iz stavka 1. nudi se osobno i mora biti lako dostupna, među ostalim na internetu ili putem drugih odgovarajućih sredstava, kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije, te prilagođena potrebama žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

3.Države članice osiguravaju dostatne ljudske i financijske resurse za pružanje usluga iz stavka 1., posebno onih iz točke (c) tog stavka, među ostalim ako takve usluge pružaju nevladine organizacije.

4.Države članice osiguravaju zaštitu i specijalizirane službe za potporu potrebne za sveobuhvatno zadovoljavanje višestrukih potreba žrtava u istim prostorijama ili koordiniraju takve usluge putem središnje kontaktne točke ili putem jedinstvenog internetskog pristupa takvim uslugama. Takva kombinirana ponuda usluga mora uključiti barem medicinsku skrb i socijalne usluge iz prve ruke, psihosocijalnu potporu te usluge pravne službe i policije.

5.Države članice izdaju smjernice i protokole za zdravstvene i socijalne djelatnike o utvrđivanju i pružanju odgovarajuće potpore žrtvama svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, među ostalim o upućivanju žrtava relevantnim službama za potporu. U tim se smjernicama i protokolima navodi i način zadovoljenja posebnih potreba žrtava koje su izložene povećanom riziku od takvog nasilja zbog diskriminacije koju doživljavaju na temelju kombinacije spola i drugih osnova za diskriminaciju.

6.Države članice osiguravaju da specijalizirane službe za potporu ostanu u potpunosti operativne za žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u kriznim vremenima kao što su zdravstvene krize ili druga izvanredna stanja.

7.Države članice osiguravaju da specijalizirane službe za potporu budu dostupne žrtvama prije i tijekom kaznenog postupka te u odgovarajućem razdoblju nakon njega.

Članak 28.

Specijalizirana potpora žrtvama seksualnog nasilja

1.Države članice osiguravaju odgovarajuće opremljene i lako dostupne referentne krizne centre za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja kako bi se osigurala učinkovita potpora žrtvama seksualnog nasilja, uključujući pomoć pri čuvanju i dokumentiranju dokaza. Ti centri osiguravaju liječničke i forenzičke preglede, potporu u slučaju traume i psihološko savjetovanje nakon počinjenja kaznenog djela, ali i kasnije sve dok je to potrebno. Ako je žrtva dijete, takve se usluge pružaju na način prilagođen djeci.

2.Usluge iz stavka 1. moraju biti besplatne i dostupne svaki dan u tjednu. Mogu biti dio usluga iz članka 27.

3.Države članice osiguravaju dostatnu geografsku pokrivenost i dostatni kapacitet tih usluga u cijeloj državi članici.

4.Članak 27. stavci 3. i 6. primjenjuju se na pružanje potpore žrtvama seksualnog nasilja.

Članak 29.

Specijalizirana potpora žrtvama sakaćenja ženskih spolnih organa

1.Države članice osiguravaju učinkovitu potporu žrtvama sakaćenja ženskih spolnih organa koja je primjerena njihovoj dobi, među ostalim pružanjem ginekološke, seksološke i psihološke skrbi i skrbi u slučaju traume te savjetovanjem prilagođenim posebnim potrebama takvih žrtava, nakon počinjenja kaznenog djela, ali i kasnije sve dok je to potrebno. To uključuje i pružanje informacija o odjelima u javnim bolnicama koji vrše rekonstrukciju klitorisa. Takvu potporu mogu pružiti referentni centri iz članka 28. ili svaki specijalistički zdravstveni centar.

2.Članak 27. stavci 3. i 6. te članak 28. stavak 2. primjenjuju se na pružanje potpore žrtvama sakaćenja ženskih spolnih organa.

Članak 30.

Specijalizirana potpora žrtvama seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu

Države članice osiguravaju dostupnost vanjskih usluga savjetovanja žrtvama i poslodavcima u slučajevima seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Te službe uključuju savjete o odgovarajućem načinu postupanja u takvim slučajevima na radnom mjestu, o pravnim lijekovima dostupnima poslodavcu za udaljavanje počinitelja s radnog mjesta i o mogućnosti ranog mirenja ako žrtva to želi.

Članak 31.
 Telefonske linije za pomoć žrtvama

1.Države članice uspostavljaju širom zemlje besplatne telefonske linije za pomoć (24 sata dnevno, sedam dana u tjednu) za pružanje savjeta žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Savjeti se pružaju uz poštovanje povjerljivosti ili uz dužno poštovanje anonimnosti. Države članice osiguravaju pružanje takvih usluga i putem drugih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uključujući internetske aplikacije.

2.Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale pristupačnost usluga iz stavka 1. krajnjim korisnicima s invaliditetom, uključujući pružanje podrške na lako razumljivom jeziku. Te usluge moraju biti pristupačne u skladu sa zahtjevima za pristupačnost elektroničkih komunikacijskih usluga utvrđenima u Prilogu I. Direktivi (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća 52 .

3.Članak 27. stavci 3. i 6. primjenjuju se na pružanje telefonskih linija za pomoć i potporu putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija iz ovog članka.

4.[Države članice osiguravaju da se usluga iz stavka 1. za žrtve nasilja nad ženama pruža pod jedinstvenim europskim brojem „116 016” te da su krajnji korisnici na odgovarajući način obaviješteni o postojanju i uporabi tog broja.]

Članak 32.
 Skloništa i druge vrste privremenog smještaja

1.Utočišta i drugi prikladni privremeni smještaji kako je predviđeno u članku 9. stavku 3. točki (a) Direktive 2012/29/EU služe da bi se zadovoljile posebne potrebe žena žrtava nasilja u obitelji i seksualnog nasilja. Pomažu im u oporavku pružajući im primjerene i odgovarajuće životne uvjete kako bi se vratile u samostalan život.

2.Skloništa i drugi prikladni privremeni smještaji moraju biti opremljeni za zadovoljavanje posebnih potreba djece, uključujući djecu žrtve.

3.Skloništa i drugi prikladni privremeni smještaji moraju biti dostupni žrtvama bez obzira na njihovu nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravišta ili boravišni status.

4.Članak 27. stavci 3. i 6. primjenjuju se na skloništa i druge prikladne privremene smještaje.

Članak 33.
 Potpora djeci žrtvama 

1.Države članice osiguravaju da se djeci pruži odgovarajuća potpora čim nadležna tijela imaju opravdane razloge vjerovati da su djeca možda bila izložena ili da su svjedočila nasilju nad ženama ili nasilju u obitelji. Potpora koja se pruža djeci mora biti specijalistička i prikladna za njihovu dob, poštujući njihove najbolje interese.

2.Djeci žrtvama pruža se zdravstvena skrb prilagođena njihovoj dobi, emocionalna, psihosocijalna i psihološka potpora te potpora u području obrazovanja, kao i svaka druga odgovarajuća potpora posebno prilagođena situacijama obiteljskog nasilja.

3.Ako je potrebno osigurati privremeni smještaj, djeca se najprije zajedno s drugim članovima obitelji, točnije s nenasilnim roditeljem upućuju u trajni ili privremeni smještaj u kojemu su prisutne službe za potporu. Smještaj u skloništa zadnje je rješenje.

Članak 34.
 Sigurnost djece 

Države članice uspostavljaju i održavaju sigurna mjesta kojima se omogućuje da se kontakt između djeteta i nositelja roditeljske odgovornosti koji je počinitelj nasilja ili osumnjičenik za nasilje nad ženama ili u obitelji ostvari na siguran način, u mjeri u kojoj potonji ima pravo na susret s djetetom. Države članice prema potrebi i u najboljem interesu djeteta osiguravaju nadzor koji obavlja osposobljeno stručno osoblje.

Članak 35.
 Ciljana potpora žrtvama s posebnim potrebama i povećanim rizikom od nasilja 

1.Države članice osiguravaju pružanje posebne potpore žrtvama s povećanim rizikom od nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji, kao što su žene s invaliditetom, žene koje žive u ruralnim područjima, žene s boravišnim statusom ili dozvolom uzdržavanika, migrantice bez osobnih dokumenata, podnositeljice zahtjeva za međunarodnu zaštitu, žene koje bježe od oružanog sukoba, beskućnice, žene manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla, seksualne radnice, pritvorenice ili starije žene.

2.Službe za potporu iz članaka od 27. do 32. moraju imati dovoljno velike kapacitete za smještaj žrtava s invaliditetom, uzimajući u obzir njihove posebne potrebe, uključujući osobnu asistenciju.

3.Službe za potporu moraju biti dostupne državljanima i državljankama trećih zemalja koji su žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, među ostalim za podnositeljice i podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, za osobe bez osobnih dokumenata i za osobe u pritvoru koje su u postupku vraćanja. Države članice osiguravaju da žrtve koje to zatraže mogu biti odvojene od osoba drugog spola u ustanovama za zadržavanje državljana trećih zemalja koji podliježu postupcima vraćanja ili smještene odvojeno u prihvatnim centrima za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

4.Države članice osiguravaju da osobe mogu odgovarajućem osoblju prijaviti slučajeve nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji u prihvatnim centrima i ustanovama za zadržavanje te da su uspostavljeni protokoli za primjereno i brzo rješavanje takvih prijava u skladu sa zahtjevima iz članaka 18., 19. i 20.

POGLAVLJE 5.

PREVENCIJA

Članak 36.
 Preventivne mjere

1.Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

2.Preventivne mjere uključuju kampanje informiranja, programe istraživanja i obrazovanja, prema potrebi osmišljene u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva, socijalnim partnerima, pogođenim zajednicama i drugim dionicima.

3.Države članice široj javnosti stavljaju na raspolaganje informacije o preventivnim mjerama, pravima žrtava, pristupu pravosuđu i odvjetniku te dostupnim mjerama zaštite i potpore.

4.Ciljano djelovanje usmjereno je na ugrožene skupine, uključujući djecu, u skladu s njihovom dobi i zrelošću, te na osobe s invaliditetom, uzimajući u obzir jezične barijere i različite razine pismenosti i sposobnosti. Informacije za djecu moraju biti sastavljene na način prilagođen djeci.

5.Preventivne mjere posebno su usmjerene na suzbijanje štetnih rodnih stereotipa, promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca, poticanje svih, uključujući muškarce i dječake, da budu pozitivni uzori i podupru odgovarajuće promjene ponašanja društva u cjelini, u skladu s ciljevima ove Direktive.

6.Preventivne mjere razvijaju i/ili povećavaju osjetljivost na štetnu praksu sakaćenja ženskih spolnih organa.

7.Preventivne mjere posebno su usmjerene i na nasilje na internetu. Konkretno, države članice osiguravaju da obrazovne mjere uključuju razvoj vještina u području digitalne pismenosti, uključujući kritičko promišljanje pri upotrebi digitalnog prostora, kako bi se korisnicima omogućilo da prepoznaju slučajeve nasilja na internetu i da se bore protiv njih, da traže potporu i sprečavaju počinjenje takvog nasilja. Države članice potiču multidisciplinarnu suradnju i suradnju dionika, uključujući posredničke službe i nadležna tijela, u cilju razvoja i provedbe mjera za suzbijanje nasilja na internetu.

8.Države članice osiguravaju da se odgovarajućim nacionalnim politikama nastoji riješiti pitanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Tim se nacionalnim politikama utvrđuju i uspostavljaju ciljane mjere iz stavka 2. za sektore u kojima su radnice i radnici najizloženiji.

Članak 37.
 Osposobljavanje i informiranje stručnog osoblja

1.Države članice osiguravaju da stručno osoblje za koje je vjerojatno da će se u radu susresti sa žrtvama, uključujući tijela za provedbu zakona, sudsko osoblje, suce i tužitelje, odvjetnike, pružatelje usluga potpore žrtvama, službe za popravljanje štete, zdravstvene djelatnike, socijalne službe, osoblje koje je zaposleno u obrazovanju i drugo relevantno osoblje, prolazi i opće i specijalističko osposobljavanje te da dobije ciljane informacije do razine prikladne za njegov kontakt sa žrtvama, kako bi mu se omogućilo da utvrdi i spriječi slučajeve nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji i da se suoči s njima te da postupa prema žrtvama na prilagođen način ako je riječ o djeci, imajući razumijevanja za njihovu traumu i vodeći računa o rodnoj osjetljivosti.

2.Odgovarajući zdravstveni djelatnici, uključujući pedijatre i primalje, prolaze ciljano osposobljavanje kako bi na kulturno osjetljiv način utvrdili tjelesne, psihološke i seksualne posljedice sakaćenja ženskih spolnih organa i suočili se s njima.

3.Osobe koje imaju nadzorne funkcije na radnom mjestu, i u javnom i u privatnom sektoru, prolaze osposobljavanje o tome kako prepoznati i spriječiti seksualno uznemiravanje na radnom mjestu te se suočiti s njime, uključujući osposobljavanje o procjenama rizika u pogledu rizika za sigurnost i zdravlje na radu, kako bi se primjereno reagiralo i pružila potpora pogođenim žrtvama. Te osobe i poslodavci dobivaju informacije o učincima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na rad te o riziku od nasilja trećih osoba.

4.Aktivnosti osposobljavanja iz stavaka 1. i 2. uključuju osposobljavanje o koordiniranoj višeagencijskoj suradnji kako bi se omogućilo sveobuhvatno i primjereno postupanje s prijavama u slučajevima nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji.

5.Ne utječući na slobodu i pluralizam medija, države članice potiču i podupiru uspostavu aktivnosti osposobljavanja u području medija koje provode organizacije medijskih djelatnika, tijela za samoregulaciju medija i predstavnici industrije ili druge relevantne neovisne organizacije u cilju suzbijanja stereotipnog prikazivanja žena i muškaraca, seksističkih slika žena i okrivljavanja žrtava u medijima kako bi se smanjio rizik od nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji.

6.Države članice osiguravaju da tijela nadležna za zaprimanje prijava kaznenih djela od žrtava budu primjereno osposobljena kako bi se olakšalo prijavljivanje takvih kaznenih djela i pomoglo žrtvama u tom postupku.

7.Aktivnosti osposobljavanja iz stavaka 1. i 2. redovite su i obvezne, uključujući one o nasilju na internetu, a temelje se na posebnostima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Aktivnosti osposobljavanja uključuju osposobljavanje o tome kako prepoznati i pronaći rješenje za žrtve koje imaju posebne potrebe za zaštitom i potporom jer su suočene s povećanim rizikom od nasilja zbog diskriminacije na osnovi spola i drugih razloga.

8.Mjere iz stavaka od 1. do 6. provode se bez utjecaja na neovisnost pravosuđa, samoorganiziranje zakonski uređenih djelatnosti i razlike u organizaciji pravosuđa u cijeloj Uniji.

Članak 38.
 Interventni programi 

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale uspostavu ciljanih i učinkovitih interventnih programa za sprečavanje i svođenje na najmanju moguću mjeru rizika od počinjenja kaznenih djela nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji ili ponovnog počinjenja kaznenih djela.

2.U interventnim programima mogu sudjelovati i osobe koje se boje da bi mogle počiniti neko kazneno djelo nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji.

POGLAVLJE 6.

KOORDINACIJA I SURADNJA

Članak 39.
 Koordinirane politike i tijelo za koordinaciju  

1.Države članice donose i provode učinkovite, opsežne i koordinirane politike na razini cijele države koje obuhvaćaju sve relevantne mjere za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

2.Države članice imenuju ili osnivaju službeno tijelo odgovorno za koordinaciju, provedbu, praćenje i evaluaciju politika i mjera za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja koji su obuhvaćeni ovom Direktivom.

3.To tijelo koordinira prikupljanje podataka iz članka 44. te analizira i distribuira rezultate.

4.Odgovorno je za koordinaciju politika na središnjoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Članak 40.
 Višeagencijska koordinacija i suradnja

1.Države članice uspostavljaju odgovarajuće mehanizme kako bi na nacionalnoj razini osigurale učinkovitu koordinaciju i suradnju relevantnih tijela i agencija, uključujući lokalna i regionalna tijela, agencije za izvršavanje zakonodavstva, pravosuđe, državne odvjetnike, pružatelje usluga potpore te nevladine organizacije, socijalne službe, uključujući tijela za socijalnu skrb ili za zaštitu djece, pružatelje obrazovnih usluga i usluga zdravstvene skrbi, socijalne partnere, ne dovodeći u pitanje njihovu autonomiju, te drugih relevantnih organizacija i subjekata.

2.Ti se mehanizmi posebno odnose na pojedinačne procjene na temelju članaka 18. i 19. i na pružanje mjera zaštite i potpore na temelju članka 21. i poglavlja 4., na smjernice za tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela iz članka 23. te na osposobljavanje stručnog osoblja iz članka 37.

Članak 41.
 Suradnja s nevladinim organizacijama 

Države članice surađuju i savjetuju se s organizacijama civilnog društva, uključujući nevladine organizacije koje se susreću sa žrtvama nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji, posebno u pogledu pružanja potpore žrtvama, u vezi s inicijativama izrade politika, kampanjama informiranja, programima istraživanja i obrazovanja te u pogledu osposobljavanja, praćenja i evaluacije učinka mjera za potporu i zaštitu žrtava.

Članak 42.
 Suradnja među pružateljima usluga posredovanja

Države članice pružateljima usluga posredovanja olakšavaju da poduzmu samoregulatorne mjere povezane s ovom Direktivom, posebno kako bi ojačale unutarnje mehanizme za uklanjanje internetskog sadržaja iz članka 25. stavka 1. i poboljšale osposobljavanje svojih zaposlenika za pomaganje i pružanje potpore žrtvama te sprečavanje spomenutih kaznenih djela.

Članak 43.
 Suradnja na razini Unije 

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi olakšale međusobnu suradnju u cilju poboljšanja provedbe ove Direktive. Takva suradnja ima za cilj barem:

(a)razmjenu najboljih praksi i međusobno savjetovanje u pojedinačnim predmetima, među ostalim putem Eurojusta i Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima;

(b)razmjenu informacija i najboljih praksi s relevantnim agencijama Unije;

(c)pružanje pomoći mrežama Unije koje rade na pitanjima koja su izravno povezana s nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji.

Članak 44.
 Prikupljanje podataka i istraživanje 

1.Države članice uspostavljaju sustav za prikupljanje, razvoj, izradu i distribuciju statističkih podataka o nasilju nad ženama ili nasilju u obitelji, uključujući oblike nasilja iz članaka od 5. do 10.

2.Statistika uključuje sljedeće podatke razvrstane prema spolu, dobi žrtve i počinitelja, odnosu između žrtve i počinitelja te vrsti kaznenog djela:

(a)broj žrtava koje su doživjele nasilje nad ženama ili nasilje u obitelji tijekom posljednjih 12 mjeseci, u posljednjih pet godina i tijekom života;

(b)informacije o godišnjem broju žrtava, prijavljenim kaznenim djelima, osobama protiv kojih se vodi kazneni postupak i koje su osuđene za takve oblike nasilja dobivene od nacionalnih administrativnih izvora.

3.Države članice svakih pet godina provode istraživanje među stanovništvom primjenjujući usklađenu metodologiju Komisije (Eurostata) za prikupljanje podataka iz stavka 2. točke (a) i na temelju toga ocjenjuju rasprostranjenost i trendove svih oblika nasilja koji su obuhvaćeni ovom Direktivom.

Države članice dostavljaju te podatke Komisiji (Eurostatu) najkasnije [tri godine nakon stupanja na snagu direktive].

4.Kako bi se osigurala usporedivost administrativnih podataka u cijeloj Uniji, države članice prikupljaju administrativne podatke na temelju zajedničkih kriterija razvrstavanja osmišljenih u suradnji s Europskim institutom za ravnopravnost spolova i u skladu s metodologijom koju je razvio taj institut, u skladu sa stavkom 5. Države članice dostavljaju te podatke Europskom institutu za ravnopravnost spolova svake godine. Dostavljeni podaci ne smiju sadržavati osobne podatke.

5.Europski institut za ravnopravnost spolova podupire države članice u prikupljanju podataka iz stavka 2. točke (b), među ostalim uspostavom zajedničkih standarda za jedinice brojenja, pravila brojenja, kriterije razvrstavanja, formate za izvješćivanje i za klasifikaciju kaznenih djela.

6.Države članice prikupljene statističke podatke stavljaju na raspolaganje javnosti. Statistika ne smije sadržavati osobne podatke.

7.Države članice podupiru istraživanja temeljnih uzroka, učinaka, učestalosti i stopa osuda oblika nasilja koji su obuhvaćeni ovom Direktivom.

POGLAVLJE 7.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 45.

Izmjena Direktive 2011/93/EU

U članku 3. Direktive 2011/93/EU dodaju se sljedeći stavci:

„7.    Države članice osiguravaju da se sljedeće namjerno postupanje kažnjava maksimalnom kaznom zatvora od najmanje 12 godina:

(a)    upuštanje u bilo koji čin vaginalne, analne ili oralne penetracije seksualne naravi bilo kojim dijelom tijela ili predmetom s djetetom mlađim od dobi za pristanak na spolni odnos;

(b)    navođenje djeteta mlađeg od dobi za pristanak na spolni odnos na upuštanje s drugom osobom u bilo koji čin vaginalne, analne ili oralne penetracije seksualne naravi bilo kojim dijelom tijela ili predmetom.

8.    Ako je dijete starije od dobi za pristanak na spolni odnos i ne pristaje na radnju, države članice osiguravaju kažnjivost postupanja iz stavka 7. maksimalnom kaznom zatvora od najmanje 10 godina.

9.    Za potrebe stavka 8. države članice osiguravaju da se radnjom bez pristanka smatra radnja koja se obavlja bez djetetova dobrovoljnog pristanka ili kad dijete ne može formirati slobodnu volju uslijed okolnosti iz stavka 5., uključujući djetetovo tjelesno ili duševno stanje kao što je stanje nesvijesti, intoksikacije, spavanja, bolesti ili tjelesne ozljede.

Pristanak se može povući u svakom trenutku za vrijeme trajanja radnje. Nedostatak pristanka ne može se opovrgnuti isključivo djetetovom šutnjom, nepružanjem verbalnog ili tjelesnog otpora ili seksualnim ponašanjem u prošlosti.

Članak 46.
 Razina zaštite 

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila. Države članice mogu uvesti ili zadržati odredbe s višim standardima, uključujući one kojima se pruža viša razina zaštite i potpore žrtvama.

Članak 47.
 Izvješćivanje

1.Najkasnije do [sedam godina nakon stupanja na snagu ove Direktive] države članice dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije o primjeni ove Direktive koje su Komisiji potrebne za sastavljanje izvješća o primjeni ove Direktive.

2.Na temelju informacija koje su države članice dostavile u skladu sa stavkom 1., Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u kojem preispituje primjenu ove Direktive.

Članak 48.
 Odnos prema drugim aktima Unije

1.Ova Direktiva ne utječe na primjenu sljedećih pravnih akata:

(a)Direktiva 2011/36/EU;

(b)Direktiva 2011/93/EU;

(c)Direktiva 2011/99/EU;

(d)Direktiva 2012/29/EU;

(e)Uredba (EU) br. 606/2013;

(f)[Uredba (EU) …/… o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga].

2.Posebne mjere sprečavanja, zaštite i potpore žrtvama na temelju ove Direktive primjenjuju se uz mjere utvrđene u direktivama 2011/36/EU, 2011/93/EU i 2012/29/EU.

Članak 49.
 Klauzula o nesmanjivanju dostignute zaštite

Nijedna odredba ove Direktive ne tumači se kao snižavanje, ograničavanje ili odstupanje od bilo kojeg prava i postupovnih jamstava zajamčenih pravom bilo koje države članice koja pruža višu razinu zaštite. Države članice ne smiju sniziti tu višu razinu zaštite zajamčenu u trenutku stupanja na snagu ove Direktive.

Članak 50.
 Prenošenje

1.Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do [dvije godine nakon stupanja na snagu]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje pri njihovoj službenoj objavi. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donose u području koje uređuje ova Direktiva.

Članak 51.
 Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 52.
 Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu,

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike

1.3.Prijedlog/inicijativa odnosi se na:

1.4.Ciljevi

1.4.1.Opći ciljevi

1.4.2.Posebni ciljevi

1.4.3.Očekivani rezultati i učinak

1.4.4.Pokazatelji uspješnosti

1.5.Osnova prijedloga/inicijative

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja Unije (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ove točke „dodana vrijednost sudjelovanja Unije” vrijednost je koja proizlazi iz intervencije Unije i predstavlja dodatnu vrijednost u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

1.6.Trajanje i financijski učinak prijedloga/inicijative

1.7.Predviđeni načini upravljanja

2.MJERE UPRAVLJANJA

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole

2.2.1.Obrazloženje načina upravljanja, mehanizama provedbe financiranja, načina plaćanja i predložene strategije kontrole

2.2.2.Informacije o utvrđenim rizicima i uspostavljenim sustavima unutarnje kontrole za ublažavanje rizika

2.2.3.Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrole i vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju)

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak

3.2.Procijenjeni financijski učinak prijedloga na odobrena sredstva

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na odobrena sredstva za poslovanje

3.2.2.Procijenjeni rezultati financirani odobrenim sredstvima za poslovanje

3.2.3.Sažetak procijenjenog učinka na administrativna odobrena sredstva

3.2.4.Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom

3.2.5.Doprinos trećih strana

3.3.Procijenjeni učinak na prihode

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike 

1.3.Prijedlog/inicijativa odnosi se na: 

◻ novo djelovanje 

◻ novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja 53  

☑ produženje postojećeg djelovanja 

◻ spajanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje 

1.4.Ciljevi

1.4.1.Opći ciljevi

1.4.2.Posebni ciljevi

1.4.3.Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

1.4.4.Pokazatelji uspješnosti

Navesti pokazatelje za praćenje napretka i postignuća.

1.5.Osnova prijedloga/inicijative 

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja Unije (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ove točke „dodana vrijednost sudjelovanja Unije” vrijednost je koja proizlazi iz intervencije Unije i predstavlja dodatnu vrijednost u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

1.6.Trajanje i financijski učinak prijedloga/inicijative

◻ ograničeno trajanje

–◻    na snazi od [DD.MM.]GGGG. do [DD.MM.]GGGG.

–◻    financijski učinak od GGGG. do GGGG. za odobrena sredstva za preuzete obveze i od GGGG. do GGGG. za odobrena sredstva za plaćanje

☑ neograničeno trajanje

–Provedba s razdobljem uspostave od 2025./2026. do 2027.,

–nakon čega slijedi redovna provedba.

1.7.Predviđeni načini upravljanja 55   

◻ Izravno upravljanje koje provodi Komisija

–◻ putem svojih službi, uključujući osoblje u delegacijama Unije

–◻    putem izvršnih agencija

◻ Podijeljeno upravljanje s državama članicama

☑ Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

–◻ trećim zemljama ili tijelima koja su one odredile

–◻ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti)

–◻ EIB-u i Europskom investicijskom fondu

–☑ tijelima iz članaka 70. i 71.

–◻ tijelima javnog prava

–◻ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge, u mjeri u kojoj su im dana odgovarajuća financijska jamstva

–◻ tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i kojima su dana odgovarajuća financijska jamstva

–◻ osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u području ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

2.MJERE UPRAVLJANJA 

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja 

Navesti učestalost i uvjete.

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole 

2.2.1.Obrazloženje načina upravljanja, mehanizama provedbe financiranja, načina plaćanja i predložene strategije kontrole

2.2.2.Informacije o utvrđenim rizicima i uspostavljenim sustavima unutarnje kontrole za ublažavanje rizika

2.2.3.Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrole i vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju) 

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti 

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu, npr. iz strategije za borbu protiv prijevara.

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak 

·Postojeće proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

·Zatražene nove proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

3.2.Procijenjeni financijski učinak prijedloga na odobrena sredstva 

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na odobrena sredstva za poslovanje 

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje.

–◻    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.2.Procijenjeni učinak na odobrena sredstva EIGE-a

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.3.Procijenjeni utjecaj na ljudske resurse EIGE-a  

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena administrativna sredstva.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena administrativna sredstva:

–u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

–

–

–

–Potrebe za osobljem (EPRV):

–

–

3.2.3.1.Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih resursa

–☑    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

–◻    Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u ekvivalentima punog radnog vremena

XX se odnosi na odgovarajuće područje politike ili glavu proračuna.

Potrebe za ljudskim resursima pokrit će se osobljem glavne uprave kojemu je već povjereno upravljanje djelovanjem i/ili koje je preraspoređeno unutar glavne uprave te, prema potrebi, resursima koji se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

Opis zadaća:

3.2.4.Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom 

–◻    Prijedlog/inicijativa u skladu je s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom.

–☑    Prijedlog/inicijativa podrazumijeva reprogramiranje relevantnog naslova višegodišnjeg financijskog okvira.

–◻    Za prijedlog/inicijativu potrebna je primjena instrumenta fleksibilnosti ili revizija višegodišnjeg financijskog okvira 73 .

3.2.5.Doprinos trećih strana 

U prijedlogu/inicijativi:

–☑    ne predviđa se sudjelovanje trećih strana u sufinanciranju.

–◻    predviđa se sudjelovanje trećih strana u sufinanciranju prema sljedećoj procjeni:

Odobrena sredstva u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.3.Procijenjeni učinak na prihode 

–☑    Prijedlog/inicijativa nema financijski učinak na prihode.

–◻    Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski učinak:

na vlastita sredstva

na ostale prihode

navesti ako su prihodi dodijeljeni proračunskim linijama rashoda

u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Za namjenske prihode navesti odgovarajuće proračunske linije rashoda.

Ostale napomene (npr. metoda/formula za izračun učinka na prihode ili druge informacije)

(1)    Lezbijke, homoseksualci, biseksualne, transrodne, nebinarne, interseksualne, queer osobe.

(2)    Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji mogu utjecati na brojna temeljna prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Ta prava uključuju pravo na ljudsko dostojanstvo (članak 1.), pravo na život (članak 2.), zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (članak 4.), pravo na slobodu od diskriminacije, među ostalim na temelju spola (članak 21.), i pravo na pristup pravosuđu (članak 47.).

(3)    Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije. Kratki pregled rezultata, 2014.; Istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava o nasilju nad ženama temelji se na osobnim intervjuima s 42 000 žena u cijelom EU-u. Riječ je o najopsežnijem istraživanju u svijetu o iskustvima žena s nasiljem.

(4)    Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS), Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja: nasilje na internetu, procjena europske dodane vrijednosti, 2021.

(5)    COM(2020) 152 final.

(6)    COM(2021) 102 final.

(7)    Odnosi se na članak 225. UFEU-a.

(8)    Rezolucija od 14. prosinca 2021. s preporukama Komisiji o borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja: nasilje na internetu (2020/2035(INL)).

(9)    Rezolucija od 16. rujna 2021. s preporukama Komisiji o utvrđivanju rodno uvjetovanog nasilja kao novog područja kriminaliteta u članku 83. stavku 1. UFEU-a (2021/2035(INL)).

(10)    Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (CETS br. 210); COM(2016) 111.

(11)    Države članice koje nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju jesu BG, CZ, HU, LT, LV i SK.

(12)    Vidjeti osnovno evaluacijsko izvješće Skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) u srednjoročnom horizontalnom pregledu na: https://www.coe.int/en/web/istanbul-convention/-/mid-term-horizontal-review-provides-a-panoramic-view-of-the-implementation-of-the-istanbul-convention

(13)    Vidjeti prethodnu bilješku 9.

(14)    Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, SL L 315, 14.11.2012., str. 57.–73.

(15)    Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu, SL L 338, 21.12.2011., str. 2.–18.

(16)    Uredba (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima, SL L 181, 29.6.2013., str. 4.–12.

(17)    Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP, SL L 335, 17.12.2011., str. 1.–14.

(18)    Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.–11.).

(19)    Direktiva Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela, SL L 261, 6.8.2004., str. 15.–18.

(20)    Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga ( SL L 373, 21.12.2004., str. 37.–43. ); Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) ( SL L 204, 26.7.2006., str. 23.–36. ); Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ ( SL L 180, 15.7.2010., str. 1.–6. ).

(21)    Europska komisija, Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (Akt o digitalnim uslugama) i izmjeni Direktive 2000/31/EZ, COM(2020) 825 final, 15. prosinca 2020.

(22)    Europska komisija, Prijedlog odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, COM(2016) 111 final, 4. ožujka 2016.; Europska komisija, Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, COM(2016) 109 final, 4. ožujka 2016.

(23)    Europska komisija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Strategija EU-a o pravima djeteta, COM(2021) 142 final, 24. ožujka 2021.

(24)    Europska komisija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Strategija EU-a o pravima žrtava (2020.–2025.), COM(2020) 258 final, 24. lipnja 2020.

(25)    Europska komisija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Unija ravnopravnosti: Strategija o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020.–2025., COM(2020) 698 final, 12. studenoga 2020.

(26)    Europska komisija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom 2021.–2030., COM(2021) 101 final, 3. ožujka 2021.

(27)    Europska komisija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava, COM(2021) 102 final, 4. ožujka 2021., str. 19. i 21. Rodna ravnopravnost drugo je načelo europskog stupa socijalnih prava, čiji je cilj osigurati i poticati jednako postupanje i jednake mogućnosti za žene i muškarce u svim područjima, među ostalim u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja.

(28)    Europska komisija, Zajednička komunikacija Europskom parlamentu i Vijeću. Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III – Ambiciozan plan za rodnu ravnopravnost i jačanje položaja žena u okviru vanjskog djelovanja EU-a, JOIN(2020) 17 final, 25. studenoga 2020.

(29)

   Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Uključivija    Europa koja štiti: proširenje popisa područja kriminaliteta u EU-u na govor mržnje i zločine iz mržnje, 9.12.2021., COM(2021) 777 final.

(30)    Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju. Criminalisation of gender-based violence against women in European States, including ICT-facilitated violence. A special report (Kriminalizacija rodno uvjetovanog nasilja nad ženama u europskim državama, uključujući nasilje potpomognuto IKT-om. Tematsko izvješće), 2021., dostupno na: https://www.equalitylaw.eu/downloads/5535-criminalisation-of-gender-based-violence-against-women-in-european-states-including-ict-facilitated-violence-1-97-mb (EELN 2021.).

(31)     Tackling violence against women and domestic violence in Europe – The added value of the Istanbul Convention and remaining challenges (Borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Europi – Dodana vrijednost Istanbulske konvencije i preostali izazovi), 2020., dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2020/658648/IPOL_STU(2020)658648_EN.pdf

(32)    Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP COM(2020) 188 final, dostupno na: EUR-Lex - 52020DC0188 - HR - EUR-Lex (europa.eu) .

(33)    Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi    Direktive 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o    Europskom nalogu za zaštitu, COM(2020) 187 final, dostupno na: EUR-Lex - 52020DC0187 - HR - EUR-     Lex (europa.eu)

(34)    Europska komisija, Eurobarometar 449: Gender-based violence (Rodno uvjetovano nasilje), 2016., dostupno na: ( https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/2115 ). Europska komisija, Eurobarometar 428: Gender Equality (Rodna ravnopravnost), 2015., dostupno na: (https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/2048), gdje se nasilje nad ženama (posebno seksualno nasilje) smatra jednim od dvaju područja kojima bi se EU trebao hitno posvetiti.

(35)    SL C , , str. .

(36)    Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.–11.).

(37)    Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP, SL L 335, 17.12.2011., str. 1.–14.

(38)    Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012., str. 57.).

(39)     Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Opća skupština UN-a, 1979.

(40)     Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), Vijeće Europe, 2011.

(41)    Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (Tekst značajan za EGP) ( SL L 119, 4.5.2016., str. 1.–88. ).

(42)    Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga ( SL L 373, 21.12.2004., str. 37. ).

(43)    Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) ( SL L 204, 26.7.2006., str. 23. ).

(44)    Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ ( SL L 180, 15.7.2010., str. 1. ).

(45)    Direktiva Vijeća 89/391/EEZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1.).

(46)    Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP ( SL L 119, 4.5.2016., str. 89. ).

(47)    Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), SL L 201, 31.7.2002., str. 37.

(48)    Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ ( SL L 295, 21.11.2018., str. 39. ).

(49)    Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP ( SL L 295, 21.11.2018., str. 138. ).

(50)    Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP ( SL L 135, 24.5.2016., str. 53. ).

(51)    Uredba (EU) YYYY/XXX Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (SL L …).

(52)    Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, SL L 151, 7.6.2019., str. 70.–115.

(53)    Kako je navedeno u članku 58. stavku 2. točkama (a) ili (b) Financijske uredbe.

(54)    Pretpostavljena godina stupanja obveza na snagu. Ovisno o točnoj godini, možda će biti potrebno prilagoditi informacije navedene u anketi o radnoj snazi (LFS) koje se odnose na sljedeće godine.

(55)    Informacije o načinima upravljanja i upućivanja na Financijsku uredbu dostupni su na internetskim stranicama BudgWeb: https://myintracomm.ec.europa.eu/budgweb/EN/man/budgmanag/Pages/budgmanag.aspx  

(56)    dif. = diferencirana odobrena sredstva; nedif. = nediferencirana odobrena sredstva.

(57)    EFTA: Europsko udruženje slobodne trgovine.

(58)    Zemlje kandidatkinje i, ako je primjenjivo, potencijalni kandidati sa zapadnog Balkana.

(59)    Pretpostavlja se da će aktivnost započeti 2025./2026. (ovisno o datumu stupanja na snagu direktive) i nema datuma završetka. Procjena je ista za sljedeće godine, uzimajući u obzir koeficijent ispravka i povećanje plaća za glavu 1., inflaciju za glave 2. i 3.

(60)    Rashodi za osoblje kako ih je izračunala Agencija (tj. očekivani stvarni troškovi/ne standardni prosječni trošak).

(61)    Procjena na temelju sličnih projekata; podložno tržišnim cijenama.

(62)    Procjena na temelju sličnih projekata; podložno tržišnim cijenama.

(63)    Procjena na temelju sličnih projekata; podložno tržišnim cijenama.

(64)    Godina N jest godina početka provedbe prijedloga/inicijative. Umjesto „N” upisati predviđenu prvu godinu provedbe (na primjer: 2021.). Isto vrijedi i za ostale godine.

(65)    Rezultati se odnose na proizvode i usluge koji se isporučuju (npr.: broj financiranih studentskih razmjena, kilometri izgrađenih prometnica itd.).

(66)    Kako je opisan u odjeljku 1.4.2. „Posebni ciljevi…”

(67)    Pretpostavlja se da će aktivnost započeti 2025./2026. (ovisno o datumu stupanja na snagu direktive) i nema datuma završetka.

(68)    Rashodi za osoblje kako ih je izračunala Agencija (tj. očekivani stvarni troškovi/ne standardni prosječni trošak).

(69)    Rashodi za osoblje kako ih je izračunala Agencija (tj. očekivani stvarni troškovi/ne standardni prosječni trošak).

(70)    Pretpostavlja se da će aktivnost započeti 2025./2026. (ovisno o datumu stupanja na snagu direktive) i nema datuma završetka.

(71)    UO = ugovorno osoblje; LO = lokalno osoblje; UNS = upućeni nacionalni stručnjaci; UsO = ustupljeno osoblje; MSD = mladi stručnjaci u delegacijama.

(72)    U okviru gornje granice za vanjsko osoblje iz odobrenih sredstava za poslovanje (prijašnje linije „BA”).

(73)    Vidjeti članke 12. i 13. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) 2093/2020 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027.

(74)    Godina N jest godina početka provedbe prijedloga/inicijative. Umjesto „N” upisati predviđenu prvu godinu provedbe (na primjer: 2021.). Isto vrijedi i za ostale godine.

(75)    Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima (carine, pristojbe na šećer) navedeni iznosi moraju biti neto iznosi, to jest bruto iznosi nakon odbitka od 20 % na ime troškova naplate.